fbpx

Entomolog Dejan Kulijer za Oslobođenje (KUN) govori o bosanskohercegovačkoj entomologiji, njenim počecima i sadašnjim istraživanjima, značaju insekata u životu cijele planete, te o istraživanjima vilinih konjica

Gdje su korijeni moderne entomologije u Bosni i Hercegovini?

  – Osnivanje Zemaljskog muzeja u Sarajevu praktično predstavlja početak moderne entomologije u BiH. Od kraja 19. vijeka, dolaskom Viktora Apfelbecka, koji je preko trideset godina bio kustos Zemaljskog muzeja, počela su ozbiljna entomološka istraživanja. Jedan od glavnih rezultata toga rada jeste izuzetno vrijedna entomološka kolekcija koju i danas posjedujemo u Zemaljskom muzeju. Ona broji oko pola miliona primjeraka. Upravo to što je kolekcija sakupljena u tom periodu jeste i njen najveći značaj. Prije svega jer su to prva istraživanja, i to ne samo BiH, nego i velikog dijela Balkana. Ovdje, recimo, imamo primjerke vilinih konjica, koji su najstariji poznati nalazi ove grupe insekata u Bugarskoj. Kada je Zemaljski muzej osnovan, on je bio baza za istraživanja Balkana, priej svega istoka Balkana koji je za modernu Evropu bio nepoznat. Ekspedicije su iz Sarajeva išle u Grčku, Bugarsku, Tursku, Makedoniju i Albaniju. Veliki dio tog materijala, na sreću, ostao ovdje kod nas, a nije otišao u Beč ili Budimpeštu.

Nove vrste

• Šta je ono što je Vas kao naučnika privuklo entomologiji?

– Privukla su me biološka istraživanja. Prije svega traganja i istraživanje nepoznatog. To je išlo od nekog dječačkog interesa za insekte i istraživanje, do današnjeg ozbiljnog izučavanja toga. Većina djece se interesuje za svijet oko sebe, s tim što je to kod mene ostalo do danas predmet interesovanja. Zašto insekti? Radi se o najvećoj, najmnogobrojnijoj i najraznovrsnijoj  grupi, sa beskonačnom raznovrsnošću formi, oblika i boja. Postoji mnogo veći broj insekata nego svih ostalih organizama na planeti. Do danas je opisano nešto više od milion vrsta, s tim što procjene idu od nekoliko miliona pa do nekoliko desetina miliona vrsta insekata koji postoje. Vjerovatno, nažalost, veliki broj njih neće nikada biti poznat ni opisan. S obzirom da destrukcije, uništavanja staništa i prirode idu mnogo većom brzinom od otkrivanja bogatstva tih staništa. Tako svakodnevno nestaju stotine ili možda hiljade vrsta koje nikada nismo ni upoznali. Veliki dio posla, posebno u BiH, u entomologiji je praktično to bazično istraživanje faune. S obzirom da je veliki broj staništa potpuno neistražen, mi za početak moramo prvo evidentirati koje vrste žive kod nas.

• Toga, dakle, još uvijek nema u BiH?

– Da. Kada pogledamo podatke koji su danas dostupni o insektima u BiH, vidi se da je u stvari vrhunac istraživanja insekata kod nas bio taj početni period, period Austrougarske, i vezan je za Zemaljski muzej i ljude koji su radili u Muzeju. Nakon toga su samo neke manje grupe insekata djelimično istraživane, a naše današnje poznavanje insekata se i dalje praktično bazira na austorugarskom periodu. Dakle, većina podataka koju mi imamo danas stara je više od stotinu godina.

• Praktično mi u 21. vijeku nemamo nikakva nova i konkretna istraživanja na tom planu?

– Postoje sporadična istraživanja i neki radovi. Brojni projekti koji su rađeni u posljednje vrijeme vezani su prije svega za proglašenje novih zaštićenih područja, za uspostavu ekološke mreže zaštićenih područja “Natura 2000”. Međutim, sve to se uglavnom bazira na podacima iz perioda Austrougarske. Sam taj podatak dovoljno govori koliko je malo toga urađeno u posljednjih stotinu godina.

• Brojne vrste su, kako ste kazali, već davno nestale, šta je sa novim vrstama?

– U svakom slučaju u BiH sigurno postoji veliki broj novih, još uvijek nepoznatih vrsta. Pored toga postoji mogućnost pojavljivanja novih vrsta koje nisu autohtone za naše područje. Recimo Azijska bubamara, koja je veoma invazivna vrsta i proširila se Evropom posljednjih dvadeset godina. Ona je registrovana i kod nas. To je vrsta koja se naselila u BiH u proteklih desetak godina i već proširila na cijelu zemlju. Kakva je situacija sa vrstama koje smo znali nekada, to je veoma teško reći upravo zbog toga jer nedostaju ozbiljna i detaljna istraživanja. Za mnoge ugrožene evropske vrste mi imamo podatke stare stotinu godina. Ali danas mi ne možemo reći da tih vrsta zaista nema, jer ne postoje istraživanja koja bi to potvrdila. Čak ni ti lokaliteti koji su poznati po određenim jako ugroženim vrstama nisu poslije toga detaljnije ispitivani.

Ugrožene vrste

• Kada je su u pitanju terenska istraživanja, šta jedan entomolog radi i kako se istražuju nove vrste?

– Insekti su toliko raznovrsna i brojna grupa da je jednostavno nemoguće za nekoga da se i približno bavi istraživanjem svih insekata. U glavnom su istraživači fokusirani na određene grupe, odnosno na određene redove i porodice insekata. Zavisno od toga o kojim insektima je riječ, metodologija istraživanja se razlikuje. Za viline konjice, kojima se ja konkretno bavim, možemo reći da se još uvijek praktično radi na mapiranju distribucije vrsta u BiH i na istraživanju njihovih staništa. To istraživanje u ovom trenutku, uglavnom, fokusiramo na ugrožene vrste. One vrste za koje je poznato da su na širem području Evrope ugrožene i da se njihove populacije stalno smanjuju. Glavni cilj tog istraživanja jeste da što prije počnemo djelovati na njihovoj zaštiti. Nažalost, veliki broj drugih grupa, redova i porodica insekata i dalje se ne istražuje, tako da ne možemo uopšte znati kakva je situacija sa njima. Moguće je da je danas veliki broj tih vrsta na rubu izumiranja. S obzirom na sve veće prijetnje staništima, na brojne hidroenergetske projekte koji prijete uništavanju vodotoka rijeka i manjih tekućica. Posebno na jugu, u Hercegovini. Možemo reći da će sve to sigurno dovesti do značajnih negativnih uticaja na veliki broj insekata, koji praktično naseljavaju, možemo reći, najosjetljivije tipove ekosistema. Što slatkovodne tekućice jesu. Bez detaljnih istraživanja teško je reći nešto preciznije, jer ne poznajemo tu faunu toliko dobro.

Da li su neke vrste za koje nismo ni znali da tu postoje već nestale? Nikada ih nećemo ni upoznati. Primjer je, recimo, Nacionalni park Sutjeska, u kojem postoje planovi za izgradnju hidrocentrala u njegovom srcu. U kanjonima koji predstavljaju najznačajniji dio tog parka, uz prašumu Perućicu. Za te kanjone mi gotovo da nemamo podataka o vrstama. Ono što imamo pokazuje nam da veliki broj tih ugroženih vrsta živi u tim kanjonima. Najnoviji podaci istraživanja koja su proveli stručnjaci iz BiH i iz inostranstva su doveli do otkrića čitavog niza vrsta koje su do sada bile nepoznate za to područje, uključujući i veliki broj ugroženih i zaštićenih vrsta. Bez obzira na to, planovi za izgradnju hidrocentrala se i dalje nastavljaju. Ukoliko se što prije ne reaguje ti kanjoni će nepovratno biti uništeni. Što uključuje i staništa velikog broja ugroženih, međunarodno zaštićenih vrsta.

• Da li kod nas postoji svijest o važnosti insekata?

– Kod nas, posebno kad se radi o insektima, i svijest običnih ljudi, a i svijest ljudi koji donose odluke, pa često i nekih stručnjaka, daleko je od tog nivoa da se to smatra nečim značajnim. Iako insekti predstavljaju jednu od najznačajnijih karika ekosistema. Kad govorimo o insektima, govorimo o organizmima bez kojih bi sve funkcije ekosistema praktično stale. Bez insekata ne bi bilo oprašivanja biljaka, bez insekata bi ostali bez velikog dijela poljoprivrednih proizvoda i mnogih drugih korisnih stvari. Veliki broj insekata je širokoj populaciji ljudi nepoznat. Mi imamo informacije o onim vrstama koje imaju na nas neki direktni, bilo pozitivni ili negativni, uticaj. Ti insekti čine sigurno manje od jedan posto stvarnog broja vrsta. Radi se u glavnom o vrstama koje se smatraju štetnicima u poljoprivredi.Vrstama insekata koji su prenosioci različitih bolesti. Međutim, isto tako, veliki je broj vrsta koji regulišu brojnost štetnih insekata. Velikom broju vrsta koji utiču na oprašivanje biljaka. Mi kada je oprašivanje u pitanju govorimo samo o pčelama, ali one predstavljaju samo jednu malu grupu organizama koji imaju tu značajnu ulogu.

Vilini konjici

• Bavite se, kako ste već napomenuli, vilinim konjicima. Šta je za Vas najspecifičnije za ovu grupu insekata u BiH?

– Radi se o jednom malom redu insekata, koji kod nas broji 64 vrste ili na nivou svijeta to je nekih šest do sedam hiljada vrsta, što u poređenju sa preko milion opisanih vrsta jeste zaista malo. To su insekti koji u suštini imaju jako značajnu ulogu. U carstvu insekata oni su, možemo reći, vrhunski predatori. To su insekti koji imaju važnu ulogu sa aspekta čovjeka u pogledu regulisanja broja štetnih insekata. Komaraci im predstavjaju značajan plijen. Bez insekata kao što su vilini konjici, ovi insekti bi se prenamnožili i sigurno bi stvarali mnogo veće probleme. Vilini konjici predstavljaju i indikatorske vrste slatkovodnih staništa, odnosno, stanja očuvanosti slatkovodnih staništa. U larvenom stadiju života vezani su za vodene ekosisteme. Naseljavaju vodotoke specifičnog dna i vegetacije. Ukoliko posiječemo obalnu vegetaciju na rijeci, dovešćemo do značajnog pada određenih vrsta vilinih konjica. Koncentracije zagađujućih materija u vodi će negativno da utiče na te vrste. Insekati kao bioindikatori se često koriste za praćenje stanja nekog ekosistema. Nekada nama prirodna staništa ne izgledaju ugroženo, ne izgleda nam da se dešava nešto negativno, ali praćenjem populacije insekata, posebno vilinih konjica, mi možemo mnogo brže vidjeti vidjeti te negativne promjene ekosistema. Jer na insektima, kao organizmima kratkog životnog ciklusa, jako brzo možemo vidjeti djelovanja negativnih u ekosistemima. Zahvaljujući promjenama populacija insekata mi možemo mnogo prije primijetiti neke negativne promjene, nego što bi to bilo vidljivo našem oku ili što bi trebalo kompleksnijim analizama.

• Kako se vrši praćenje brojnosti insekata?

– U principu se rade redovni monitorinzi, kroz duži vremenski period, koji nam pokazuju kako se mijenjaju populacije insekata. Na osnovu toga mi možemo, uz pomoć pozitivnih ili negativnih promjena, vidjeti da li se u tim staništima nešto dešava. U BiH danas imamo taj problem da, zbog nedostatka istraživanja u prošlosti, ne možemo govoriti o tome da li se areal neke vrste smanjio ili povećao. Jer jednostavno nemamo podataka. U nekim drugim zemljama već postoje istraživanja kroz nekoliko stotina godina ili dosta detaljnija istraživanja kroz decenije, koja su dala sliku kako se kreću populacije insekata. I pokazala koliko su stvarno promjene u prirodi uticale na distribuciju nekih vrsta. S obzirom na to da mi ovdje takve podatke nemamo, praktično krećemo od nule. Tek na osnovu praćenja situacije kroz nekoliko godina, možemo govoriti o nekim možda pozitivnim ili negativnim promjenama. Praćenjem, recimo, vilinih konjica, koji predstavljaju krupne, lako primjetne vrste,  koje je relativno lako istražiti, nam može ukazati na  negativne promjene koje će uticati ne samo na njih, nego i na veliki broj drugih vrsta. Na taj način možemo na vrijeme djelovati i zaštititi veliki broj vrsta.

www.oslobodjenje.ba


0 Comments

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *