fbpx

Zanati predstavljaju zaštitni znak stare bosansko-hercegovačke čaršije. Sama riječ zanat u bosanski jezik došla je podsredstvom turskog jezika. U turskom jeziku izvorno znači umjetnost, a njeno osnovno značenje u arapskom jeziku, bilo bi rad, zanimanje, manufaktura, proizvodnja i – umjetnički  obrt. Samo značenje upućuje da je zanat u stvari i umjetnost i obrt istovremeno.

Jedan od zanata koji polagano iščezavaju je i kožarstvo. Zanimanje kojima su se bavile mnoge stare Sarajlije i pomoću kojih su othranili svoje porodice. Redakcija portala www.domacin.ba danas Vam donosi priču o porodičnom poslu porodice Bešlić. Naime, Senka i Enes već dugi niz godina uspješno se bave kožarstvom. Svoju ljubav prema kožarstvu i krojaštvu prenijeli su i na svoju djecu koji uspješno pohađaju Srednju tekstilnu školu u Sarajevu.

U nastavku pročitajte kako je tehničar željezničkog saobraćaja završio u ovoj, itekako uspješnoj, priči sa kožom?

“Kao trgovački putnik prodavao sam proizvode od kože i desila se situacija da sam više prodavao nego što su proizvođači mogli napraviti. Tada sam shvatio da tu postoji jedan veliki prostor za proizvodnju i da ga treba iskoristiti.”

Svoju ljubav prema koži i krojenju uspjeli su prenijeti i na svoju djecu, a razlog za to je vrlo jednostavan.

“Danas je veća potreba i veći prostor za rad sa zanatom nego sa visokom stručnom spremom tako da smo se mi odlučili da naša djeca završe Srednju tekstilnu školu. Pazite, neosporno je to da je VSS to što i samo ime kaže, ali stanje na tržištu je takvo da je izuzetno velika potreba za zanatima svih vrsta. Mislim da ljudi upisuju fakultet više stihijski nego što misle da znaju šta će raditi sutra sa tim zanimanjem. Ja svoju djecu nisam ograničio na zanat nego im pružio priliku da prvo obezbjede hljeb, pa da onda mogu upisati i fakultet ako budu htjeli.” – govori nam Enes.

Prvi kožni kaiševi su rađeni ručno

Iako cijela priča o bavljenju kožarstvom i krojaštvom počinje još prije desetak godina naš sagovornik se i dalje vrlo dobro i rado prisjeća svog prvog proizvoda. Naime, riječ je o muškom kožnom kaišu.

“Prvi proizvod koji sam uradio je muški kožni kaiš. Kako nisam imao mašine ti kaiševi su rađeni ručno. Sjećam se da je prva serija od 500 komada rađena u podrumu porodične kuće. Na njoj je ručno urađeno 6000 operacija. Od tog novca kupio sam prvu mašinu sa kojom sam kasnije nastavio raditi. Proces izrade je trajao deset dana, a današnji moj proizvodni kapacitet je 150-200 kaiševa dnevno u preko 15 modela.”

Prepoznavanje i održavanje kože

Kako se često dešava situacija da kupac ne može prepoznati da li mu prodavač prodaje stvarno kožni proizvod ili proizvod od imitacija zanimalo nas je da li postoji neki trik na osnovu kojeg ljudi koji se ne bave kožom ipak mogu napraviti razliku između kože i imitacija kože. Naime, Enes je rekao da je to vrlo teško prepoznati, pa da čak i oni puno iskusniji znaju napraviti grešku.

Pored proizvodnje, obrtnička radnja koju je otvorio Enes Bešlić sa svojom suprugom Senkom radi i prepravke proizvoda od kože. Naime,  sam reklamni slogan firme je sve od kože, tako da u skladu sa njim i oni rade sve vrste prepravke i preparacije. Na popravku se može donijeti od novčanika do autosjedišta.

Za pravilno održavanje kožnog namještaja i kožne odjeće postoji niz krema i losiona, a koje su dostupne u svakom opremljenijem tržnom centru. Međutim različiti tipovi kože iziskuju različite načine održavanja. Ako je u pitanju neki poseban  tip kože mogu se obratiti radnji.

Svaki posao donosi i niz zanimljivih trenutaka koji daju posebnu čar poslu, a kožarstvo kao dio tradicije naroda sa ovih prostora veže se i sa drugim čuvarima tradicije. Jedan od svakako najzanimljivijih momenata je i izrada cerade za fijaker. No pored fijakera Enes je radio i još zanimljivih projekata kao što su navlake za oldtimere. Jedan od najstarijih oldtimera na kojima je radio ovaj zanatlija je Mercedes iz 1929 godine. Na njemu je rađena reparacija pokretnog krova.

Proizvodnja posteljine po narudžbi

Iako je kožarstvo primarna djelatnost porodičnog obrta nije im stran ni rad na drugim poljima. Jedan od također jako uspješnih projekata ove porodice je i proizvodnja posteljine. Pitali smo o kakvoj je posteljini riječ.

“To je posteljina koja se radi od pamučnih i sintetičkih materijala kao i hotelski program. U biti sve se svodi na to šta kupac naruči jer mi pratimo zahtjeve kupca. Posteljine radimo isključivo po narudžbi i želji kupca.”

Stari zanati i ekonomska kriza

Ekonomska kriza koja je već par godina prisutna u Bosni i Hercegovini odrazila se na sve privredne subjekte, pa tako je zahvatila i zanatlije, ali kako Enes kaže ne u toj mjeri da se ne može sasvim solidno živiti od svog rada. Međutim kako kaže osiguravanje materijalnih prihoda za život zahtjeva i jako puno kontinuiranog rada.

“To nije posao na kojem se preko noći postiže uspjeh, ali mi imamo problem što ljudi žele da se preko noći obogate. Koliko su realna njihova očekivanja sami procjenite.” – kaže nam Bešlić.

Stalni učesnici sajmova

Mnogi sajmovi na području Kantona Sarajevo i dalje su nezamislivi bez štanda gdje su izloženi proizvodi od kože ovog Konjičanina. Međutim interes za proizvodima zavisi od sredine gdje se održava sajam. On nam kaže da su rijetke mušterije koje su zaista svjesne da njegovi proizvodi nisu rađeni na trakama za serijsku proizvodnju. Svaki predmet koji se proizvede u njegovoj radnji zahtjeva dosta vremena, vještine i preciznosti proizvođača što u stvari i predstavlja ono što se u narodu podrazumjeva pod rječju majstorluk.

“Ljudima je potrebno malo edukacije o proizvodnji koja je dio naše tradicije kako bi napravili razliku između serijski proizvedenih predmeta koji su često i lošeg kvaliteta i proizvoda koji se radi na ovaj način. Dosta njih smatra da mi cijene proizvoljno formiramo i samim tim cjenkanjem dosta obezvrjeđuju naš rad. Nije to samo situacija kada je u pitanju naša radnja i naši proizvodi nego općenito. Ljudi bi htjeli za malo novca kupiti kvalitetan proizvod. Nažalost to nije moguće jer kvalitetna koža iziskuje i određena ulaganja.”

Trenuci koji se pamte

Rad sa ljudima je svakako jako zanimljiv i sam po sebi donosi mnoge anegdote kako sa sajmova, tako i sa pijaca i iz radnje. Jedne se svakako rado sjeća naš sagovornik i rado je priča svojim sagovornicima:

“Imali smo situaciju da je čovjek donio jaknu na farbanje i promjenu postave. Jakna je bila u jako lošem, pa slobodno ću reći u izuzetno lošem stanju. Naime, sa 30% jakne farba je spala, pa možda i više. Mi smo uzeli da uradimo prepravku i da ofarbamo jaknu i kada je čovjek došao poslije deset dana po nju, ušao je u radnju i prošao pored  nje. Apsolutno ni u jednom trenutku nije prepoznao svoju jaknu. Onda se okrenuo prema nama i tražio je svoju jaknu. Ja sam mu pokazao opet na jaknu koja je bila okačena nasred radnje, ali on je rekao da neće tu koja je bila na vješalici nego svoju jaknu. Zatim sam ja skinuo jaknu i pokazao džepove i ostale specifičnosti koje je jakna imala i nakon kraćeg ubjeđivanja čovjek je još uvijek sa nevjericom uzeo svoju jaknu i otišao.”

U video prilogu pogledajte kako izgleda jedan proces izrade kožne torbice i kaiša:

Kontakt

O.R. “Beš”

Facebook stranica: obrtnička radnja “BEŠ”

Blažujski drum bb, Blažuj

Telefon:  062-620-098 / 061-513-470

Foto/video: Armin Bečić

Video montaža: Armin Bečić

Napomena: Korištenje članka uz odgovarajući link koji vodi ka izvoru je dopušten kao i korištenje videa sa oficijelnog kanala. Skidanje i postavljanje na svoje kanale video priloga je strogo zabranjeno i smatra se kršenjem autorskih prava.

0 Comments

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *