Tag Archives: poljoprivreda

Kako posaditi maline u jesen? Savjeti i trikovi

Maline su izvrstan primjer bobičastog voća koje je lakše i jeftinije uzgajati u vlastitom vrtu nego kupiti. Dugo vremena cijenjena je zbog nevjerojatnog okusa, nježne arome i ljekovitih svojstava. Ako još uvijek nemate ovu nevjerojatnu biljku u vrtu, onda je svakako potrebno posaditi, jer ručno ubrane bobice imaju poseban okus i miris.

[umetnime]

Maline zahtijevaju minimalno održavanje u odnosu na vrijednost usjeva koje daje. Kako posaditi maline? Jesen ili proljeće? Odgovori na ova pitanja dat će ovaj članak.

Osnovni koraci

Kako posaditi maline u jesen? U načelu, to je jednostavna stvar. Treba samo slijediti određena pravila.

Ta se kultura najbolje osjeća u hladnoj klimi. Slijetanje bi trebalo biti sunčano. U južnim područjima treba odabrati djelomičnu sjenu. Kultura ne voli teška glinena tla, po mogućnosti isušena, svjetla. Nije loše dodati humus. Preporuča se oploditi tlo u jesen.

Kako odabrati metodu slijetanja?

Za maline postoje različite mogućnosti sadnje: traka, grm, rijetko. U prvom slučaju, sadnice se postavljaju u pravilnim razmacima u jednu liniju. Za sorte niskog rasta, ova udaljenost je 30-35 cm, za visoke sorte – 50-70 cm. Reznice se sade u zajednički rov ili odvojene rupe. Sparse metoda uključuje sadnju dvije sadnice po bušotini na udaljenosti od 70-80 cm.

Kada je grm metoda mladica formira individualne grmlje, s mladim izbojcima u jami za nekoliko komada. Razmak između takvih skupina je 100–180 cm, a druga je pogodna kada se na nekoliko mjesta na parceli organizira pita od maline, ostatak će učiniti ako se formira živica i posadi uz ogradu.

Tehnologija procesa

U odabranim područjima potrebno je iskopati plitke jame ili rovove, dodati kompost – kantu za svaku biljku, pepeo ili vapno. Sadnice treba držati u vodi za nekoliko sati, možete dodati na vodu znači “Kornevin.” Prije sadnje, sadnice se režu do 25 cm, a zatim lišće neće pokupiti vlagu iz stabljike biljke.

Zatim izbojci nježno umočen u udubljenje, ispraviti korijenje, posuti suhom zemljom. Zatim je rov prekriven plodnim tlom. Tlo oko stabljike je lagano stisnuto, ne zategnuto. Važno je pravilno održavati dubinu slijetanja.

Neki vrtlari prakticiraju sadnju nekoliko sorti zajedno, dobivajući maline s različitim razdobljima zrenja bobica.

Vrijeme slijetanja

Nema konsenzusa o tome kada možete posaditi maline. Neki kažu da je bolje u proljeće, drugi – u jesen. U principu, svi su u pravu. Maline se mogu saditi u bilo koje vrijeme, osim zimi.

Glavna stvar – ne zaboravite postojeća pravila poljoprivrednog inženjeringa. Jesensko vrijeme ima svoje prednosti. Uvjeti sadnje ovise o hirovitom proljetnom vremenu, biljka preživljava lošije, korijenski sustav je još uvijek slab, a nema dovoljno vlage. Stoga ćemo detaljno razmotriti kako zasaditi maline u jesen. Čim zamjena pupoljci dozrijevaju na korijenskom ovratniku, ukazujući na kraj vegetacije izbojaka, počinje vrijeme sadnje. Da biste to učinili, odaberite godišnji izdanak korijena uzgojen iz adventivnih pupova na korijenu biljke maternice.

[native]

Sadni materijal priprema se i koristi u listopadu i studenom, budući da je još jesen bolje posaditi maline. Glavna stvar je učiniti sve ne kasnije od 2 tjedna prije hladnog vremena i smrzavanja tla. Zasadene mladice treba dobro zalijevati. Da bi se izbjeglo oštećenje donjih pupova zimi, biljka je spud.

Tlo je pokriveno piljevinom, tresetom ili slamom. Ove akcije će ga poboljšati, neće dopustiti da korov proklija, zadrži vlagu. Ako sadnju maline u proljeće, postoji velika vjerojatnost prekomjernog sušenja korijenskog sustava, dakle, loše preživljavanje biljke. Zato što je jesenska sadnja optimalna. Radikalni pupoljci sadnica moraju biti posuti zemljom, a zatim zagrtati. Kontroliramo točnost slijetanja: pažljivo povucite bijeg prema gore. Ako sjedi labavo u tlu, sadnja je loša, kriva, sadnica treba presaditi.

[umetnime]

Kako posaditi maline – bilo u jesen, bilo u proljeće, na odluku vrtlara. Preporuke date u članku i osobno iskustvo pomoći će donijeti pravu odluku. Uzgajati korisna i ukusna bobica prilično je realistična, ako se malo potrudite.

izvor: mentorbizlist.com

Mustafa Džafić napunio 101 godinu i aktivno se bavi poljoprivredom

Mustafa Džafić iz Donje Ljubije, varošice udaljene desetak kilometara od Prijedora, nedavno je napunio 101 godinu i najstariji je žitelj u ovome kraju. I pored tereta tolikih godina na plećima, starac je i danas izuzetno vitalan i aktivno se bavi poljoprivrednim i kućnim poslovima. Kaže kako ga to održava u životu iako se žali da u poslednje vrijeme ima probleme s kičmom. Dodaje kako mu i noge malo posustaju, pa je primoran da se oslanja na štapove i tako sebi olakšava kretanje. Ipak, sve to ga ne sprečava da svakodnevno obilazi, hrani i pazi domaće životinje koje uzdržava na svome imanju. -U štali imam dva juneta koje hranim i gledaću da ih uskoro prodam. Nekada sam držao mnogo više krava, pa i ovce, ali kako sam ušao u godine sve je teže brinuti o njima. Sam obavljam sve poslove, čistim u kući i oko nje, cijepam i unosim drva i sve drugo što treba, kaže Džafić. Dodaje kako drži i kokoši, te jednog psa i nekoliko mačaka koji mu prave društvo. Žali se kako u poslednje vrijeme sve više mještana odlazi iz Donje Ljubije, a najviše je mladih koji idu u inostranstvo u potrazi za zaposlenjem i životnom egzistencijom. -Nekada je sve ovo vrilo od života, a sad u ovome šoru imam tek nekoliko komšija s kojima se družim i obilazim. Šteta je to, jer ko će od ove zemlje naći bolju, pita se Džafić.

[umetnime]

Pamćenje ga izuzetnoi dobro služi i sjeća se svoga djetinjstva koje je bilo jako teško, jer je potekao iz porodice s puno djece. U ranoj mladosti se zaposlio u Rudniku željezne rude „Ljubija“, gdje je kasnije proveo skoro čitav svoj radni vijek. Starac kaže kako je preko leđa preturio i Drugi svjetski rat, čijom sredinom je postao aktivni član partizanskog pokreta. U redovima 4. kordunaške partizanske brigade borio se na području Hrvatske i Slovenije, a po okončanju rata vratio se u rodno mjesto i nastavio raditi u rudniku. Kaže kako je u jednom trenutku odlučio otkupiti deset godina radnog staža i otići u penziju, nakon čega se posvetio poljoprivredi. -Posjedujem 50 dunuma zemlje i nema šta nisam sijao na njoj. Držao sam puno stoke, imao voćnjak i nekada se dobro živjelo od poljoprivrede. Sad zemlju dajem u najam jer više ne mogu da je obrađujem, prisjeća se Džafić. Kaže kako ima tri kćerke i sina i da oni, skupa sa porodicama, danas žive u Njemačkoj, Švedskoj i Norveškoj. -Imam 11 unučadi i 21 praunuče, ali molim te nemoj tražiti da im svima pobrojim imena, možda se zbunim, šaljivo kaže Mustafa.

[umetnime]

Dodaje kako najveći dio godine živi sam i brine o sebi, te da se najviše raduje posjetama mnogobrojnih potomaka. Filozofski zaključuje kako je život božije davanje i kaže kako ne može razumjeti ljude kojima život može dosaditi. -Život je lijep, svaki dan je lijep i treba uživati u njemu. Što se mene tiče, ja planiram da doživim i proživim još mnogo lijepih godina, kaže ovaj zanimljivi starac na kraju naše posjete. Zlatan ČEKIĆ

[umetnime]

Izvor: macanovici.net/reprezent.ba

Savjeti za dobar kompost

Kao i većina organskih baštenskih pojmova, proizvodnja komposta može biti nešto sporno. Neki vrtlari imaju posebno zanje o tome šta treba biti sadržano u kompostu, kako bi on bio što kvalitetniji.

MEĐUTIM, svi se slažu u jednome: krajnji rezultat bi trebao biti crni i mrvljivi kompost s ugodnim, zemljanim mirisom.

[umetnime]

Ako se odlučite za pravljenje komposta i korištenje istog (a nadamo se da hoćete) , savjetujemo vam da imate otvoren um i eksperimentišete što više, uzimajući u obzir ono što se pokazalo najboljim za vašu baštu i sredinu u kojoj živite, odnosno klimatske uslove.

1. Odaberite dobro mjesto.

Odaberite neko dobro vanjsko mjesto gdje ćete čuvati kompost sa jednostavnim pristupom do vašeg doma i bašte. Kompost može biti nagomilan na zemlji ili biti smješten u kantama za smeće, ili nečemu jednostavnijem ili složenijem u ovisnosti od vaših želja i potreba. Naš prijedlog bi bio da napravite npr. kutije od drvenih letvica s prostorom između njih, koji će služiti za dobro prozračivanje.

2. Držite kompost pokrivenim.

Jedno od važnih pravila. Prije svega zbog privlačenja topline. Dok se samostalno razgrađuje u bilo kojem okruženju, toplina će ubrzati proces. Kako bi privukli toplinu na vaš kompost, koristite veliki teški komad crne plastike.

3. Držite ga vlažnim.

Vlaga će pomoći ubrzati razgradnju. Kada je kompost na suhoj strani, potrebno ga je povremeno vlažiti. Dobar kompost ne miriše loše. Trebao bi imati lijep, zemljani miris. Ako je hrpa vašeg komposta previše mokra, počeće mirisati na trulež. Ipak, može vam ponekad trebati i više vremena da dostignete pravu količinu vlage za vaš kompost.

4. Vagajte ga.

Ovo je još jedan način da se kompost brže razgrađuje. Težina čini čestice komposta kompaktnim, držeći ih u bliskom kontaktu s bakterijom, koja pogoduje cijelom procesu proizvodnje komposta. Možete koristiti betonske blokove tako što ih posložite na vrhu hrpe.

5. Često razgrnite kompost.

Razgrtanje komposta pomaže da se provjetri mješavina i čuva kompost da ne postane previše zbijen ispod utega. Pomaže da se kombiniraju stariji, razgrađeni dijelovi sa svježijim, manje raspadnutim dijelovima da bi se dobila što homogenija smjesa. Radite ovo onoliko često koliko smatrate ili osjetite da je potrebno.Dosljednost bi trebala biti ključ uspjeha, MEĐUTIM – možete ga razgrnuti jednom ili dva puta mjesečno ili koliko vam puta odgovara.

6. Obratite pažnju na dobru kombinaciju.

Mješavina sljedećih sastojaka je savršena za dobar kompost: svježe pokošena trava ili svježe iščupan korov, koji  nije završio u sjemenu (ovi se smatraju “zelenim” komadima); lišće; i kuhinjski otpaci – poput povrća, vrećica čaja, taloga kafe, i ljuske od jaja.

S druge strane, izbjegavajte svom kompostu dodavati slijedeće sastojke: mast, ostatke mesa, kemijski tretirane komade trave, ili pseći ili mačji izmet.

Da li vi pravite kompost za svoju baštu? Koji bi bili vaši savjeti da se dobiju odlični rezultati, odnosno odličan kompost?

Izvor:traditionalcookingschool

Najefikasniji sistem za navodnjavanje na svijetu

Ako živite na toploj i suhoj lokaciji, a želite da uzgojite vrt ili da držite biljke na balkonu, imat ćete problem.

[umetnime]

Jako je teško uzgajati biljke, a da su pravilno navodnjavane.

Možda imamo izvrsno rješenje za vas. Ovo je jednostavna i jeftina tehnologija koja vam može pomoći, a radi danonoćno.


Ustvari ovo je drevna tehnologija iz Sjeverne Afrike i Kine, koja je najvjerovatnije najefikasniji sistem za navodnjavanje u svijetu. I omogućuje da:

  • Koristite 50 – 70% manje vode
  • Kontrolira količinu vlage u zemljištu da preduprijedi pretjeranu potrošnju vode i nepotreban rad
  • Omogućuje sadnju sjemena. Smanjuje rast korova (smanjujući mogućnost rasta površinskog korjenja korova zbog nedostatka vode)

Šta je to?

[umetnime]

To je jednostavna glinena posuda, koju zovu Oja (Olla). Ovakva posuda se ukopa pored biljaka koje želite navodnjavati, što je i prikazano na ovoj slici. Za navodnjavanje jednostavno naspete vodu u posudu. Posuda polako ispušta vodu biljci. Vrlo jednostavno.

Oja 3

Oja (Olla)

Evo kako Oja izgleda:

Oja 2

 

To je glinena posuda, koja je:

  • Neglazirana (vrat i rub mogu biti glazirani)
  • Deblja pri dnu nego na vrhu
  • Otvorena na vrhu, obično sa rubom radi lakšeg dolijevanja

Da je počnete koristiti, jednostavno je zakopajte pored biljke koju uzgajate, dospite vodu i zatvorite je sa poklopcem ili kamenom, da spriječite komarce da je koriste. Poslije toga je samo treba dopunjavati.

Oja

Tehnologija po kojoj Oja radi je vrlo jednostavna.

Neglazirana glina ove posude ispušta vodu samo po potrebi, kada osjeti negativni pritisak (usisavanje). Voda ne izlazi konstantno, nego samo zbog negativnog pritiska koji prouzrokuju biljke. Kada korjenje biljke uzima vodu iz zemlje, negativni pritisak je stvoren. Interakcija između posude i biljke je to što Oju čini efikasnom.

Na ovom video klipu možete vidjeti kako to izgleda:

 

Izvor: waldenlabs

Smajić: Mi smo gospodari sudbine onda kada biramo u čiji džep ide naša marka

Povijest upotrebe meda stara je koliko i povijest čovjeka, te se u svakoj kulturi mogu naći dokazi o njegovom postojanju. Zahvaljujući svom sastavu, med se od davnina smatrao svetom hranom i jednim od najvažnijih lijekova za liječenje širokog spektra oboljenja. Dobro zatvoren med ima neograničen rok trajanja. Više o medu, ali i pčelarstvu, samo za čitatelje portala domaćin.ba, rekao nam je Hasan Smajić. Po onome što se prenosi s koljena na koljeno, pčelarstvom se trenutno bavi četvrta generacija unutar ove porodice. Godine 1967. Hasan je još kao dječak od svojih roditelja dobio svoju prvu košnicu, u to vrijeme trnku, da se o njoj samostalno brine. Od tada, unazad skoro pedeset godina, pa do sada pčele su postale sastavni dio njegove porodice i stila života. Ovom granom poljoprivrede Smajići su se intenzivnije počeli baviti poslije rata, kada je jedne godine, pčelarskim rječnikom rečeno, med rodio. Tada su višak uspjeli plasirati, uglavnom prijateljima i poznanicima, te su odlučili da prošire broj pčelinjih zajednica, da bi 2010. godine registrovali i porodično poljoprivredno gazdinstvo.

[umetnime]

“Pčelarstvo nam nije primarno zanimanje, ali ne možemo reći ni da nam je to hobi. Ukoliko uzmete u obzir značenje riječi hobi, onda ćete shvatiti da ovo što mi danas radimo uveliko prelazi obim pojma hobi. Kada se rodite sa nečim, živite sa tim, kada vam to postane način života, od tih stvorenja usvajate modele ponašanja i pokušavate da ih primjenite u svom odnosu prema svemu što vas okružuje, onda za takvo nešto ne možete da kažete da je to samo hobi. Profesija nije iz razloga što na našem tržištu, bar kada je domaća proizvodnja u pitanju, ali i svijest građana, blago rečeno vlada haos. Ljudi jedu i kupuju sve osim onoga što im piše na deklaraciji. Do nas je, do građana, mi svojim odabirom proizvoda biramo u kakvoj ćemo državi živjeti. Mi smo gospodari budućnosti u trenutku kada držimo onu marku u ruci, jer od nas zavisi u čiju kasu ona ide, da li ćete podizati standard Kinezu, Hrvatu, Slovencu, Nijemcu, ili svom komšiji, a tako indirektno i sebi! Trebamo raditi na svijesti, pa će to što volite postati profesija, a kada imate spoj to dvoje, onda će i država imati smisla, kao i razmišljanja o (ne)napuštanju iste.”

Također, Hasan kaže, da bi se od pčelarstva, kao primarnog zanimanja, moglo pristojno egzistirati kad bi država stala iza proizvođača i počela davati podsticaje za proizvodnju, ali i subvencije za izvoz, kako je to slučaj u svakoj normalnoj državi. Lahko je proširiti pčelinjake kad za to imate obezbjeđene mehanizme koji vam garantuju sigurnost, kroz podsticaje proizvodnje, sistema kontrole, certifikacije i subvencije izvoza. U uređenim državama praksa je da proizvođači na raspolaganju imaju grant sredstva zarad očuvanja i unapređenja života na selu.

Pored samih pčelinjih zajednica, odnosno košnica sa pčelama, od pribora svakom početniku neophodno je sljedeće: pčelarska kapa, rukavice, pčelarski nož, dimilica, pčelarska četka, viljuške za skidanje voštanih poklopaca, vrcaljka, posude za čuvanje meda. To bi bio osnov. Vremenom se ovaj spisak proširuje i nadopounjuje.

Kada je riječ o bolesti pčela, trenutno, jedan od najčešćih uzročnika devastacije pčelinjih zajednica je vaora. Sa bolestima pčela pčelari se skoro svakodnevno susreću tako da su se navikli živjeti i nositi se s tim. Pored varoe tu su nozemoza, američka i evropska trulež. Na našim prostorima se javljaju uglavnom pobrojana oboljenja, odnosno paraziti, mada postoje i drugi. Ono na šta posebno treba obratiti pažnju, kako pčelari, tako i konzumenti pčelinjih proizvoda, jeste odabir sredstava za tretiranje pomenutih oboljenja, tj. parazita. Kod truleži se vrši spaljivanje i zakopavanje pod nadzorom nadležnih službi, dok se kod varoe treba povesti računa da se tretiranje protiv ovog parazita vrši sredstvima organskog porijekla, prije svega okslanom i mravljom kiselinom, ali i sredstvima na bazi timola. Poruka potrošačima je da pčelare od kojih kupuju med obavezno pitaju kojim sredstvom tretiraju pčele protiv gore pomenutog napasnika. To će im biti i odgovor kakav med kupuju.

“Iskusni i stari pčelari uvijek kažu da je med na točkovima. To bi značilo da ukoliko želite da živite od pčelarstva morate ići za pčelinjom pašom. Ulaganja su velika, ali su i prinosi znatno veći. Kod stacionarnog pčelarenja, što je praksa većine pčelara u BiH, cijela godina se uglavnom svodi na jednu pašu, a vrsta meda se određuje u zavisnosti od geografskog područja na kojem se pčelinjak nalazi. Što se tiče eko pčelinjaka to podrazumjeva da položaj, odnosno mjesto gdje se nalazi pčelinjak, mora biti izvan doticaja zagađivača, najmanje 3 km, da pčele posjeduju izdašnu pašu u prirodi, da se u tretiranju ne koriste antibiotici i hemikalije, da se kod samih uslova života pčelinje zajednice povede računa da košnica i ramovi budu od prirodnih i po eko standardima prihvatljivih materijala, satne osnove također trebaju da zadovoljavaju eko standarde, kao i punionica, odnosno prostor gdje se skladišti med. Sve pobrojano utvrđuje se propisima certifikacijskih kuća ili nadležnih državnih organa.”

Izlučevina koju pčele koriste u slučaju opasnosti od ugrožavanja zajednice ili same jedinke zove se pčelinji otrov. Pčelinji otrov se nalazi u tzv. spremniku za otrov i sve zajedno je pozicionirano u pčelinjem zatku. Jakog je mirisa, kiselkastog okusa i po onome što literatura kaže izuzetno složenog hemijskog sastava. Zbog toga što se u pčeli nalazi u malim količinama, svoje široke primjene u farmaceutskoj industriji i medicini, kao i činjenice da je jako teško doći do njega, ima izuzetno visoku tržišnu cijenu i jako je tražen na farmaceutskom tržištu. Ono što je bitno naglasiti jeste činjenica da kada vas pčela ubode, odnosno kada primite taj otrov, pčela umire, ali iz razloga što je tim činom isčupala i dio svog stomaka. Prilikom prikupljanja pčelinjeg otrova koriste se pomagala koja svojom primjenom ne dozvoljavaju pčeli da ostavi žaoku, a da pri tome ona oslobođa otrov iz svog tijela, te tako i ne umire. No, to je neka druga tema.

Zbog činjenice da porodica Smajić nije u mogućnosti biti na pčelinjaku po cijeli dan u periodu medobranja, u asortimanu njihov ponude možete naći med, polen i propolis. Polen i propolis uglavnom koriste kod spravljanja mješavine ta tri produkta, što je jako tražen proizvod. Pored vrcanog meda proizvedu i određenu količinu meda u djevičanskom saću, koji uglavnom bude razgrabljen u rekordnom roku.
Mnoge kupaca interesuje kako „na prvu“ razlikovati prirodni med od onog koji je hemijski tretiran. Nažalost, kako Hasan kaže, nikako jer je to posao specijaliziranih laboratorija. Međutim, njegov savjet kupcima bi bio da med kupuju od ljudi za koje znaju da imaju pčele, i da pri tome, obavezno pitaju koja sredstva koriste prilikom tretiranja pčelinjih zajednica. Time će izbjeći sve podvale vezane za kvalitet i porijeklo meda. Još jedan savjet za kupce je da prilikom kupovine meda, treba voditi računa da kupuju kristalisan med, jer je to jedan od znakova da je prirodni med. Kristalizacija je svojstvena prirodnom med, mada i patvoreni med može kristalisati, ali mu je za to potreban znatno duži vremenski period. Postoji i ”fol” sa mednom niti. To ćete izvesti na način da med u tekućem stanju stavite na kašiku i postepeno dižete od tegle, sve do momenta kada nit meda koji pada ne postane tanka poput konca. Te na kraju eksperiment sa ”balonom” prilikom okretanja tegle sa medom za 180 stepeni. Zahvaljujući modernim dostignućima falsifikatori meda su toliko uznapredovali u svom poslu da ni sve pobrojano nije sigurno. Ako želite pravi med, nađite najbližeg pčelara i kupujte med od njega.

Omjer cijene i kvaliteta nije realan, ali u našoj državi i sa standardom života onakvim kakav jeste, svako povećanje cijena pčelinjih proizvoda bilo bi u najmanju ruku neodgovorno.
Pčelarenje koje naši pčelari prakticiraju, u većini slučajeva, na Zapadu se smatra organskim. Ono što bi tamo plaćali po astronomskim cijenama, naši sugrađani imaju po cijenama koje su u rangu meda iz Kine, koji usput kazano i nije med.

„Ukoliko želite da se bavite ovim pozivom čisto iz interesa, u startu ste osuđeni na propast. Međutim, ukoliko u sve ovo krenete prvenstveno iz ljubavi i želje da od jedne savršene zajednice ”prepišete” modele ponašanja i prenesete u vaš stvarni svijet, pa kroz sve to steknete neku dobit, tek onda se možete nadati potpunom uspjehu. To je poruka onima koji žele u svijet pčelarstva, a poruka konzumentima je da se što više druže sa pčelarima! Naš razgovor završit ću riječima Franje Tomažina, koji nam je 2001. godine poklonio jednu svoju knjigu s posvetom, u kojoj stoji da osim meda pčele donose duševno blagostanje i mir cijele porodice.“

Skoro svaki grad ima udruženje pčelara u kojem se mogu dobiti osnovne informacije, znanja i vještine, koje su neophodne svakom početniku, bilo da je to organizovanje predavanja od strane samih članova, ili angažovanje stručnih lica od strane udruženja.

M. Sefić: “Za aroniju sam se odlučio zbog malih početnih ulaganja, profitabilnosti i klimatskih uslova”

Crnoplodna aronija (Aronia Melanocarpa L.) svoje korijene vuče iz Istočnog dijela Sjeverne Amerike. Njene plodove indijanska plemena su koristila za hranu i lijek, a kako plodovi aronije dugo vremena ostaju na grmu i ne kvare se, Indijanci su se hranili tek ubranom aronijom, ali su plodove i sušili i mljeli i miješali sa životinjskom mašću i osušenim mesom. Sušeni plodovi aronije bili su im hrana za zimu i lijek protiv želučanih i crijevnih tegoba i proljeva.

[umetnime]

Osim zrelih plodova, kao lijek su upotrebljavali i listove i koru – ljeti su sušili listove i koru i pripremali čaj protiv proljeva i za zaustavljanje krvarenja iz rana.
Kao što to obično biva, u Europu je aronija došla zbog svoje ljepote (kao i krumpir ili paradajz) jer su njeni bijeli cvjetovi u maju među najljepšim cvjetovima grmolikih biljaka, a s jeseni listovi aronije žare u crvenoj boji.

No, aronija, koju zbog viskog stepena otpornosti na mraz (izdrži zimu do minus 47°C) zovu i sibirska borovnica, premda prvo prenijeta u Rusiju, Finsku i Švedsku kao ukrasni grm, prava je vitaminska bomba, pa je ptice jedu već u vrijeme kad bobice imaju crvenu boju, a kasnije (u rujnu), kada su sasvim zrele, blještavo su crne.
Zanimljivo – zreli plodovi crnoplodne aronije ostaju neoštećeni na stabljici, ne opadaju i ne kvare se, pa se berba može obavljati praktično do snijega.
Kako je ovo biljka kojoj pogoduje klima i uslovi na našim prostorima sve je više onih koji odlučuju da se počnu baviti ovom ljekovitom i hranjivom biljkom. Jedna od plantaža aronije nalazi se i u neposrednoj blizini Velike Kladuše, a mi smo razgovarali sa vlasnikom plantaže Mustafom Mućom Sefićem.

Mala ulaganja

,,Na uzgoj aronije odlučio sam se unazad pet godina, nakon dvije godine razmišljanja i ,,studiranja” šta raditi: šta je dovoljno profitabilno, da li podnosi klimatske uslove, da su potrebna niska ulaganja, za šta imam infrastrukturu, čega nam fali na tržištu i na kraju šta nije teško, s obzirom da sam 90% invalid, sa tada troje a sada četvero male djece i ženom i slično.“ – kaže Mustafa.
Prije početka uzgoja aronije Mustafa je pokušavao na različite načine da pokrene privatni biznis i bavio se uzgojem koza, krava i junadi, kornišona ili krastavca međutim što zbog malog prostora što zbog neprofitabilnost ipak je odlučio da prestane sa prethodnim aktivnostima.
Nakon urađene analize tla došao je do rezultata da mu je najviše isplativo uzgajati slijedeće kulture: aronija, Istarska lijeska, crna kupina, malina (miker), orah, razne sorte jabuka, krušaka, grožđa (uglavnom voćke), a nakon toga dolazi klasična poljoprivreda koja se u Krajini radila i radi još uvijek. Baš zbog svoje dugoročnosti (Aronija traje od 25 – 50 godina), malih ulaganja (može se početi sa par sadnica i preko njih dalje širiti uz poznavanje tehnologije uzgoja), itd.
Obzirom da sredstva nije mogao samostalno obezbjediti odlučio se za dizanje kredita od 3000 KM  od kojeg je, kako sam kaže uspio kupiti 440 sadnica aronije. Cijena jedne sadnice je 8 KM, a plantaža od 2 dunuma zahtjevala je ulaganja od 4000 KM od čega je dio novca uložen za sadnice, a dio za obradu tla. U periodu kada je Mustafa počinjao sa uzgojem sadni materijal je bio skup jer se do njega teško dolazilo na našim prostorima, ali danas je to mnogo lakše i cijena je manja.

Širenje kapaciteta

Kako svi poslovi iziskuju unapređenje i širenje kapaciteta tako je i Mustafa nakon tri godine proširio svoj zasad za još jedan dunum za koji je sadnice uzgojio samostalno. Sada pod zasadom ima ukupno tri dunuma.

Na pitanje kada se tek može očekivati prvi rod aronije Sefić kaže: “To je biljka koja donosi puni rod tek u sedmoj godini, oko 15 kg po stablu. U mojoj praksi sam sa dva dunuma u trećoj godini imao oko 150 kg ploda, dok sada u četvrtoj godini imam 1500 kg ploda, a u petoj očekujem oko 3,5 tone roda.”

Neprijatelj aronije ptice

Nema prskanja pesticidima niti prirodnih neprijatelja, osim ptice kos koja sa plantaže pojede oko osamdeset sadnica.

Sadnja i održavanje aronije

Rezanje (šišanje) se radi po želji, a može se formirati kao grm (2,5m visok i 1,5m širok) a može i kao stablašica (u tom slučaju je nekvalitetniji i malo manji rod).
Sadi se standardno 1,30 metra od sadnice do sadnice i 2,30 metra od reda do reda (u tom slučaju je ne moramo niti đubriti niti navodnjavati), a može se saditi i gušće ali se mora dohranjivati i navodnjavati.
Oko sadnice se samo baca đubre i kosi, gdje je navodnjavanje poželjno, te nema kopanja zbog žila koje su pod samom površinom zemlje vrlo guste.
Sadni materijal je teško sam proizvesti jer se mora poznavati tehnologija i imati određena infrastruktura, tako da je lakše kupiti gotovo.
Velika njena prednost je što plod neće prezreliti pa otpasti sa stabla, prije će se osušiti i tada se može obrati i samljeti te tako dobiti ,,brašno” koje se može miješati u kolače, čaj i slično.

 

Možete li nam ukratko rezimirati jedan godišnji kalendar aktivnosti koje uzgoj aronije traži?

Moj kalendar uzgoja izgleda ovako:

  • košnja (ručno) četiri puta na godinu sa plijevljenjem,
  • berba koja počinje početkom augusta, a
  • uporedo sa berbom ide i prerada peteljki i pranje te pravljenje matičnog sirupa, džema, kompota.

Aronija kao lijek

Aronija je biljka broj jedan po antioxidansima koji ubijaju stanice tumora, sadrži vitamin P kojeg nemamo u drugim namirnicama a prijekopotreban je organizmu. Ona čisti jetru od teških metala (uzročnici svih najtežih bolesti), jača imunitet, reguliše rad srca i protok krvi a samim tim i rad štitnjače pa reguliše tlak i šećer. Gotovo da nema dijela organizma na koji nema pozitivan utecaj pa spada u trenutno najljekovitije biljke (plod, list, grančice i korijen).

 

Plasman na tržište proizvoda od aronije

„Plasman na tržištu je dosta otežan zbog nepoznavanja biljke kao ni njene vrijednosti, te zbog cijene koja je prilično visoka u odnosu na druge slične proizvode.”

Cijene Mustafinih proizvoda su:

  • Matični sok (samljeven i ocijeđen na hladno) bez ikakvih dodataka vode, konzervansa i slično (maksimalni kvalitet u luksuznom pakovanju) 0,5 litra – 20 KM
  • Džem (ostaci od ocijeđenog matičnog soka) bez ikakvih dodataka 400 gr – 3 KM (pogodno za kolače, čaj, a može se miješati sa 1kg meda pa dobiti ,,vitaminsku bombu” ali se ne može koristiti kao sam namaz zbog taloga koji ostavlja)
  • Džem kombinacija sa crnom kupinom i drugim voćem Tegla 720 ml. 8-10 KM
  • Plod (svjež ili zamrznut) 1kg – 5 KM ( smrzavanje ne šteti na ljekovitost)
  • Mogućnost da kupac dođe sebi brati 1kg – 4 KM

Svaki rad i zalaganje se isplati i shodno tome naš sagovornik radi maksimalno na konstanom povećanju kvaliteta (kao lijek) i njegovi kupci su prezadovoljni, a uglavnom uspijeva prodati sve svoje proizvode. S obzirom da se narod većinom nezdravo hrani, puno je bolesti, nažalost i onih najtežih pa je i potražnja prilično velika.

Od ove godine ste počeli i sa prodajom rasada, ali u ograničenim količinama. Da li možete našim čitaocima reći koja je cijena sadnica, te kako mogu doći do Vas ukoliko su zainteresovani?

 

„Sadnice radim u malim količinama kao i još pojedine vrste vrtnog cvijeća kojeg imamo preko tri stotine i pedest vrsta zasađenog u dvorištu gdje je cijena od 2 – 5 KM, zavisno od toga koliko se dobro ožilila (ukorijenila) sadnica.“

Vlada li kod mladih ljudi interes za aronijom?

,,Nažalost, mladi ljudi bježe od poljoprivrede i rada na zemlji, a to nam je trenutno jedina perspektiva pogotovo PROIZVODNJA ZDRAVE HRANE ma koje vrste ili sorte. Ako hoćemo uspjeh moramo se organizovati na svakom planu, a pogotovo u udruge proizvođača, te poštovati mišljenja stručnjaka.Trenutno smo većinom uvezani sa preprodavačima raznih profila od kojih većina maksimalno koristi narod i njegovo ,,neznanje”. Ja radim uglavnom sam, bez posrednika, upravo iz tog razloga.“

Kontakt podaci

Mustafa Mućo Sefić
Vrnogračka Slapnica bb-Mušmulja
Velika Kladuša (USK)
Tel: 061 472 420

Počele pripreme za 5. Sajam “OPEN-s” u Zenici

Tako je organizacioni odbor, koji je sačinjen od predstavnika Udruženja organskih i poljoprivrednih proizvođača ZDK i Asocijacije Mostovi Prijateljstva BiH-Zenica, odlučio kako će ovogodišnji sajam biti na programu od 12. do 15. novembra.

– Počele su pripreme za održavanje 5. Sajma “OPEN-s” i do sada se prijavio veliki broj izlagača organskih i poljoprivrednih proizvođača iz cijele BiH.  Ubijeđeni smo da će kao i tokom četiri održana sajma i izlagači i posjetioci biti zadovoljni organizacijom, ponudom i kvalitetom proizvoda – poručili su u ime organizatora.

Dodaju kako će ovogodišnji sajam tokom četiri dana ponuditi nekoliko stotina izlagača sa svojim proizvodima, zatim stotine učesnika u kulturno-umjetničkim programima, organizaciju tematskog okruglog stola na temu „Jagodičastog voća – od ideje do realizacije“ i još mnogo zanimljivih sadržaja koji će biti dio sada već prepoznatljivog 5. Sajma “OPEN-s” Zenica.

Podsjetimo, na ovom sajmu prošle godine po prvi put se predstavilo i petnaestak proizvođača Republike Srpske koji će svoje učešće zabilježiti i ove godine, a sajam se održava na oko dvije hiljade kvadratnih metara zatvorenog prostora.

Izvor: Avaz.ba

Ljekovito mlijeko s Jurićeve farme ide i u Švicarsku: Litar magarećeg mlijeka 100 KM

 

Vrijedni domaćin Jurić u razgovoru za novinsku agenciju Patria kaže kaže da se cijeli život bavi poljoprivredom, a na ideju o uzgoju magaraca došao je prije nekoliko godina kada se jedan dječak razbolio i kada mu je trebalo mlijeko od magarice.

– Tada smo probali i učinilo se kao jako djelotvorno. Dječak je sada hvala Bogu dobro, a mi smo krenuli s uzgojem magaradi. Trenutno na farmi imam 25 magaraca, a magarice daju jako malo mlijeka dnevno. Svega 10 do 20 decilitara – kaže Jurić.

Upravo zbog toga, ali i svoje ljekovitosti litar magarećeg mlijeka košta 100 KM, a na farmu Jurića dolaze ljudi po preporuci ne bi li se domogli kojeg litra koje je djelotvorno za zdravlje.

– Nema odakle nas nisu tražili, pa čak i iz Švicarske. Mi uvijek damo više od litra, a ako neko kupi četiri litra, jedan dobije gratis – dodaje Jurić.

Posljednjih godina pojačano raste zanimanje za magareće mlijeko – i u svijetu i u nas. Pripisuju mu se različita svojstva, da liječi astmu, bronhitis, probleme s kožom, ali još uvijek nije do kraja poznato je li mlijeko magarice uistinu tako djelotvorno, ali u svijetu sve više raste i interes za sir čija je cijena za kilogram vrtoglavih 1000 eura. Jurić, međutim još uvijek nema kapaciteta za takvo što.

mago
– Gurmanska je poslastica tako skupa jer je za kilogram magarećeg sira potrebno 25 litara mlijeka, a tu količinu jedna magarica proizvede za dvije godine, pa vi vidite.  Trebalo bi nam 100 magarica, a mi to još nemamo – kaže Jurić, dodajući da se od ovog zanimanja može fino živjeti.

Mlijeko od magarica i njegovu iscjeliteljsku moć cijenili su još i Egipćani. Navodno se kraljica Kleopatra, kako bi zadržala ljepotu, svaki dan kupala u magarećem mlijeku dobivanim od 1.000 magaraca.

Mlijeko je samo po sebi vrlo slično ljudskom. Sadrži antialergene, jedan posto mliječne masti. Konzumira se isključivo sirovo jer prokuhavanjem gubi dragocjene sastojke, pogotovo C vitamin kojeg ima 60 puta više od kravljeg.

Izvor: 
NAP

Mostarci Dejan i Izet već dvije godine uspješno proizvode organsku hranu

Nezaposlenost, apatija i višak slobodnog vremena nepoznanica su za dvojicu mladih Mostaraca, Dejana Kosanića i Izeta Pajevića, koji se već dvije godine bave organskim uzgojem hrane.

Na tri lokacije, od kojih je jedna u samom centru Mostara, proizvode povrće i nešto voća, a potražnja za njihovim košaricama zdrave hrane sve je veća.

Njihova poljoprivredna priča „Organsko kao nekad“ počela je prije dvije godine nakon velikih prosvjeda u veljači. Svim su srcem mislili da će doći do promjena, a onda je uslijedilo razočarenje. Nasreću, nezadovoljstvo je preraslo u entuzijazam i želju da se vrate iskonskom. “Krenuli smo od osnove života – hrane. Već dvije godine radimo, ide nam super i jako smo zadovoljni, ispunjen nam je život i uzgajamo zdravu hranu”, kaže Dejan.

Upravo je njihovim kupcima to i najbitnije. Povrće se tretira organski, a svoje plodove štite prirodnim preparatima od ljekovitog bilja koje, naravno, sami prave. Nije uvijek, kažu, lako. Suša im je prepolovila urod, ali odustati neće. Osim u Mostaru i Bijelom Polju, povrće sade i u Nevesinju. Za svoju budućnost ne brinu jer je potražnja za njihovim zdravim košaricama svakim danom sve veća.

“Jeste teško, sve radimo ručno i velika je borba zaštititi te biljke, previše je raznih bolesti. To nam je najteže. A što se tiče rada – zanimljivo je. Volimo to”, kaže Izet.

“Zarada nam nije bila cilj, ona dolazi kao rezultat. Sasvim smo sretni i zadovoljni što tu hranu možemo uzgojiti i proslijediti je dalje našim prijateljima koji će jesti zdravo”, dodaje Dejan.

Ovi momci nisu sjedili skrštenih ruku čekajući zaposlenje. Zasukali su rukave kako bi mogli pomoći i svojim sugrađanima. Naime, nakana im je osnovati i poljoprivrednu zadrugu u koju će uključiti što više mladih uzgajivača isključivo organske hrane.

federalna.ba