Oblast poljoprivrede i ruralnog razvoja je posebno zahtjevna, dosta je široka i obuhvata brojnu problematiku.  O trenutnom stanju bh. poljoprivrede razgovarali smo sa gospodinom Anelom Šuvalićem, poljoprivrednikom iz Brčkog. Između ostalog, govorio je i o svom dosadašnjem napretku, podršci poljoprivrednicima od strane države, kao i o svijesti kupaca, ali i o načinu rješavanja problema u ovoj oblasti.

Koliko kultura uzgajate i na kojoj površini?

Moja uža specijalnost je voćarstvo. Trenutno pod zasadima voća posjedujem oko 55 000 m2. Najviše u posjedu imam: šljive, trešnje, jabuke, kajsije, breskve, nektarine i par stabala oraha. Sve ukupno blizu 8000 stabala.

Kako izgleda jedan Vaš radni dan, da li poslove obavljate rutinski ili svaki dan donosi nove izazove?

Svaki dan donosi nove izazove. U poljoprivredi nema rutine , puno parametara mora da se prati i da se reaguje na najprihvatljivi način, a to je, da se sa što manje troškova postigne solidan kvalitet i zdravstveno ispravan proizvod. Ipak, naše tržište ne može podnijeti puni tretman i tretiranje jer kupovna moć je takva. Svi se prilagođavamo tržištu i naravno rentabilnosti.

Mislite li da je svijest potrošača na nivou na kojem bi trebala biti?

Tu smo šareni, ima sugrađana koji su svjesni šta znači kupiti domaći proizvod i kakav doprinos to daje jačanju privrede i ekonomije države. Nažalost, čini mi se da većina nije svjesna. Ono što sam ja iskusio kroz desetogodišnji rad i uvidio je ogromno nepovjerenje prema domaćem od strane kupaca. Po mom mišljenju, tu treba država da stane iza nas, da nam omogući da svoje proizvode standardizujemo i onda zajednički zastupimo na tržistu. Tada bi se otklonile sumnje u kvalitet i građani bi bolje prihvatali domaće proizvode, a također, bili bi i bolje informisani šta kupuju. Ovako smo prepušteni sami sebi i moramo da se borimo s uvoznim lobijem koji svojim cijenama ruše sve, a nas dovode do granice opstanka. Svjedoci smo da je konvencionalno voće i povrće tretirano sa cijelim spektrom hemikalija, od herbicida, pesticida, fungicida do onih koje održavaju namirnice „svježima“ i osiguravaju duže stajanje na policama, privlačan sjaj, ljepšu boju i sl. To je postalo nešto standardno dok se za prirodno uzgojenu hranu mora izdvojiti duplo više novca i truda. Mislite li da da se više pažnje obraća na kvalitet ili kvantitet prilikom kupovine? “Nije zlato sve što sija”, toliko o ljepoti i izgledu. Građani BiH su u oskudici i puno više gledaju na cijenu. Polažu više na kvantitet jer su prisiljeni, s time da kvalitet ne ostupa previše. Poređenja radi, šljiva koja prerodi je samo sitnijeg ploda tako isto i breskva, kajsija, jabuka i sve drugo voće, a sve nutritivne vrijednosti su iste. Da bi se postigla veća krupnoća mora se puno više uložiti hemije pa vi sami procijenite šta je kvalitetnije.

Da li imate podršku države?

Podrška države postoji ali je nedovoljna; nemamo snage da se borimo s dampingom i nekontrolisanim uvozom. Tu država može puno da nam pomogne, ne samo finansijski nego organizaciono obukom i usavršavanjem. Povoljnim kreditnim linijama za investiranje, kao i uvođenjem novih naučnih dostignuća u poljoprivrednu proizvodnju. Tu nema potrebe previše izmišljati samo treba primijeniti najbolju svjetsku praksu.

Kakvi su Vam planovi za budućnost?

Zbog visokih ulaganja, a male profitabilnosti je otežano. U narednom periodu planovi su da se ulaže u rashladne smještajne kapacitete i u prerađivačke linije. Trenutno se proizvodi samo pekmez od jabuka koji je, može se reći trajni proizvod. Sa tradicionalnom tehnologijom dobije se proizvod koji je izuzetnog kvaliteta, kako organoleptičkog tako i nutritivnog.

Na koji način motivisati mlađe generacije da se bave poljoprivredom?

Svjedoci smo da je u poljoprivredi teško stanje i trenutno je motivisati mladog čovjeka da se bavi poljoprivredom izuzetno teško. Moje mišljenje je da se mora znati šta čeka tog mladog poljoprivrednika, da on zna i ima sigurnost da će ono što proizvede i prodati i moći živjeti od tog svog rada. Iskreno, kada sam se počeo ovim baviti nije mi bilo pretjetrano drago, ali sada ne bih ništa drugo radio. Nije jednostavno ali je ugodno. Krenuo sam direktno u voćarstvo i nije mi bilo lahko, ali sada je puno bolje. Mlađim generacijama bih poručio da je bolje raditi i živjeti od svog rada, a kada si u poslu budu i uspješne godine gdje se fino zaradi i dobro napreduje.

Kakvu bi poruku poslali potrošačima?

Zamolio bih sve potrošače da obrate pažnju kada svoj novac troše da dobro pogledaju šta kupuju i kome svoj novac daju. Kupovinom domaćeg potpomažu, ne samo državu nego i pojedinca, možda svog komšiju, rođaka, prijatelja… Time prave novo radno mjesto, razvijaju privredu i poboljšavaju životni standard svakog građanina BiH, uključujući i njega samog. Još zanimljivih članaka pronađite klikom ovdje! Posjetite www.posjeti.ba
Categories: Proizvođači

0 Comments

Komentariši

Avatar placeholder

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Mini Cart 0

Your cart is empty.