fbpx

Niko ne zna tačno kada i kako su somuni stigli u Sarajevo. Neki tvrde da ih je sa sobom donijela vojska sultana Fatiha, drugi kažu da je somun nastao u doba Gazi Husrev-bega, bosanskog dobrotvora koji je želio da siromasi ali i putnici-namjernici u njegovom imaretu (javnoj kuhinji) pojedu jeftin i ukusan hljebčić. Koju god istinu da prihvatimo, jedno je sigurno, da je somun već stoljećima neizostavan dio sarajevskih sofri (trpeza), a pekare jednako tako stoljećima datiraju na prostoru Sarajeva. Svi koji barem jednom dođu u Sarajevo, probaju sarajevske ćevape čiji ukus ne bi bio tako čuven bez sarajevskih somuna. Također, u svakoj od sarajevskih aščinica (nacionalnih restorana) somun je neizostavan dio bilo kojeg slanog jela. Ipak, nedostatak somuna najviše bi se osjetio u mjesecu ramazanu. Odlazak u neku od sarajevskih pekara, stajanje u redu za vruće somune gdje se oko vas širi zamamni miris ovog peciva neizostavni je dio prediftarskog rituala.

Ali, kako nastaje somun? Tradicionalno se pravi od brašna, soli , vode i kvasca. Tijesto se prije pečenja razvuče u široki i što savršeniji krug, nakon čega se na somunu krpom napravi tzv. mušepka (rešetke). Somuni se ubacuju u peć na drva i peku svega minutu do dvije. Somuni koji se prave tokom mjeseca Ramazana su drugačiji od ostalih, jer se posipaju ćurekotom (crnim kimom), za kojeg se smatra da posjeduje mnoga blagotvorna svojstva.


0 Comments

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Mini Cart 0

Your cart is empty.