Povijest upotrebe meda stara je koliko i povijest čovjeka, te se u svakoj kulturi mogu naći dokazi o njegovom postojanju. Zahvaljujući svom sastavu, med se od davnina smatrao svetom hranom i jednim od najvažnijih lijekova za liječenje širokog spektra oboljenja. Dobro zatvoren med ima neograničen rok trajanja. Više o medu, ali i pčelarstvu, samo za čitatelje portala domaćin.ba, rekao nam je Hasan Smajić. Po onome što se prenosi s koljena na koljeno, pčelarstvom se trenutno bavi četvrta generacija unutar ove porodice. Godine 1967. Hasan je još kao dječak od svojih roditelja dobio svoju prvu košnicu, u to vrijeme trnku, da se o njoj samostalno brine. Od tada, unazad skoro pedeset godina, pa do sada pčele su postale sastavni dio njegove porodice i stila života. Ovom granom poljoprivrede Smajići su se intenzivnije počeli baviti poslije rata, kada je jedne godine, pčelarskim rječnikom rečeno, med rodio. Tada su višak uspjeli plasirati, uglavnom prijateljima i poznanicima, te su odlučili da prošire broj pčelinjih zajednica, da bi 2010. godine registrovali i porodično poljoprivredno gazdinstvo.

[umetnime]

“Pčelarstvo nam nije primarno zanimanje, ali ne možemo reći ni da nam je to hobi. Ukoliko uzmete u obzir značenje riječi hobi, onda ćete shvatiti da ovo što mi danas radimo uveliko prelazi obim pojma hobi. Kada se rodite sa nečim, živite sa tim, kada vam to postane način života, od tih stvorenja usvajate modele ponašanja i pokušavate da ih primjenite u svom odnosu prema svemu što vas okružuje, onda za takvo nešto ne možete da kažete da je to samo hobi. Profesija nije iz razloga što na našem tržištu, bar kada je domaća proizvodnja u pitanju, ali i svijest građana, blago rečeno vlada haos. Ljudi jedu i kupuju sve osim onoga što im piše na deklaraciji. Do nas je, do građana, mi svojim odabirom proizvoda biramo u kakvoj ćemo državi živjeti. Mi smo gospodari budućnosti u trenutku kada držimo onu marku u ruci, jer od nas zavisi u čiju kasu ona ide, da li ćete podizati standard Kinezu, Hrvatu, Slovencu, Nijemcu, ili svom komšiji, a tako indirektno i sebi! Trebamo raditi na svijesti, pa će to što volite postati profesija, a kada imate spoj to dvoje, onda će i država imati smisla, kao i razmišljanja o (ne)napuštanju iste.”

Također, Hasan kaže, da bi se od pčelarstva, kao primarnog zanimanja, moglo pristojno egzistirati kad bi država stala iza proizvođača i počela davati podsticaje za proizvodnju, ali i subvencije za izvoz, kako je to slučaj u svakoj normalnoj državi. Lahko je proširiti pčelinjake kad za to imate obezbjeđene mehanizme koji vam garantuju sigurnost, kroz podsticaje proizvodnje, sistema kontrole, certifikacije i subvencije izvoza. U uređenim državama praksa je da proizvođači na raspolaganju imaju grant sredstva zarad očuvanja i unapređenja života na selu.

Pored samih pčelinjih zajednica, odnosno košnica sa pčelama, od pribora svakom početniku neophodno je sljedeće: pčelarska kapa, rukavice, pčelarski nož, dimilica, pčelarska četka, viljuške za skidanje voštanih poklopaca, vrcaljka, posude za čuvanje meda. To bi bio osnov. Vremenom se ovaj spisak proširuje i nadopounjuje.

Kada je riječ o bolesti pčela, trenutno, jedan od najčešćih uzročnika devastacije pčelinjih zajednica je vaora. Sa bolestima pčela pčelari se skoro svakodnevno susreću tako da su se navikli živjeti i nositi se s tim. Pored varoe tu su nozemoza, američka i evropska trulež. Na našim prostorima se javljaju uglavnom pobrojana oboljenja, odnosno paraziti, mada postoje i drugi. Ono na šta posebno treba obratiti pažnju, kako pčelari, tako i konzumenti pčelinjih proizvoda, jeste odabir sredstava za tretiranje pomenutih oboljenja, tj. parazita. Kod truleži se vrši spaljivanje i zakopavanje pod nadzorom nadležnih službi, dok se kod varoe treba povesti računa da se tretiranje protiv ovog parazita vrši sredstvima organskog porijekla, prije svega okslanom i mravljom kiselinom, ali i sredstvima na bazi timola. Poruka potrošačima je da pčelare od kojih kupuju med obavezno pitaju kojim sredstvom tretiraju pčele protiv gore pomenutog napasnika. To će im biti i odgovor kakav med kupuju.

“Iskusni i stari pčelari uvijek kažu da je med na točkovima. To bi značilo da ukoliko želite da živite od pčelarstva morate ići za pčelinjom pašom. Ulaganja su velika, ali su i prinosi znatno veći. Kod stacionarnog pčelarenja, što je praksa većine pčelara u BiH, cijela godina se uglavnom svodi na jednu pašu, a vrsta meda se određuje u zavisnosti od geografskog područja na kojem se pčelinjak nalazi. Što se tiče eko pčelinjaka to podrazumjeva da položaj, odnosno mjesto gdje se nalazi pčelinjak, mora biti izvan doticaja zagađivača, najmanje 3 km, da pčele posjeduju izdašnu pašu u prirodi, da se u tretiranju ne koriste antibiotici i hemikalije, da se kod samih uslova života pčelinje zajednice povede računa da košnica i ramovi budu od prirodnih i po eko standardima prihvatljivih materijala, satne osnove također trebaju da zadovoljavaju eko standarde, kao i punionica, odnosno prostor gdje se skladišti med. Sve pobrojano utvrđuje se propisima certifikacijskih kuća ili nadležnih državnih organa.”

Izlučevina koju pčele koriste u slučaju opasnosti od ugrožavanja zajednice ili same jedinke zove se pčelinji otrov. Pčelinji otrov se nalazi u tzv. spremniku za otrov i sve zajedno je pozicionirano u pčelinjem zatku. Jakog je mirisa, kiselkastog okusa i po onome što literatura kaže izuzetno složenog hemijskog sastava. Zbog toga što se u pčeli nalazi u malim količinama, svoje široke primjene u farmaceutskoj industriji i medicini, kao i činjenice da je jako teško doći do njega, ima izuzetno visoku tržišnu cijenu i jako je tražen na farmaceutskom tržištu. Ono što je bitno naglasiti jeste činjenica da kada vas pčela ubode, odnosno kada primite taj otrov, pčela umire, ali iz razloga što je tim činom isčupala i dio svog stomaka. Prilikom prikupljanja pčelinjeg otrova koriste se pomagala koja svojom primjenom ne dozvoljavaju pčeli da ostavi žaoku, a da pri tome ona oslobođa otrov iz svog tijela, te tako i ne umire. No, to je neka druga tema.

Zbog činjenice da porodica Smajić nije u mogućnosti biti na pčelinjaku po cijeli dan u periodu medobranja, u asortimanu njihov ponude možete naći med, polen i propolis. Polen i propolis uglavnom koriste kod spravljanja mješavine ta tri produkta, što je jako tražen proizvod. Pored vrcanog meda proizvedu i određenu količinu meda u djevičanskom saću, koji uglavnom bude razgrabljen u rekordnom roku.
Mnoge kupaca interesuje kako „na prvu“ razlikovati prirodni med od onog koji je hemijski tretiran. Nažalost, kako Hasan kaže, nikako jer je to posao specijaliziranih laboratorija. Međutim, njegov savjet kupcima bi bio da med kupuju od ljudi za koje znaju da imaju pčele, i da pri tome, obavezno pitaju koja sredstva koriste prilikom tretiranja pčelinjih zajednica. Time će izbjeći sve podvale vezane za kvalitet i porijeklo meda. Još jedan savjet za kupce je da prilikom kupovine meda, treba voditi računa da kupuju kristalisan med, jer je to jedan od znakova da je prirodni med. Kristalizacija je svojstvena prirodnom med, mada i patvoreni med može kristalisati, ali mu je za to potreban znatno duži vremenski period. Postoji i ”fol” sa mednom niti. To ćete izvesti na način da med u tekućem stanju stavite na kašiku i postepeno dižete od tegle, sve do momenta kada nit meda koji pada ne postane tanka poput konca. Te na kraju eksperiment sa ”balonom” prilikom okretanja tegle sa medom za 180 stepeni. Zahvaljujući modernim dostignućima falsifikatori meda su toliko uznapredovali u svom poslu da ni sve pobrojano nije sigurno. Ako želite pravi med, nađite najbližeg pčelara i kupujte med od njega.

Omjer cijene i kvaliteta nije realan, ali u našoj državi i sa standardom života onakvim kakav jeste, svako povećanje cijena pčelinjih proizvoda bilo bi u najmanju ruku neodgovorno.
Pčelarenje koje naši pčelari prakticiraju, u većini slučajeva, na Zapadu se smatra organskim. Ono što bi tamo plaćali po astronomskim cijenama, naši sugrađani imaju po cijenama koje su u rangu meda iz Kine, koji usput kazano i nije med.

„Ukoliko želite da se bavite ovim pozivom čisto iz interesa, u startu ste osuđeni na propast. Međutim, ukoliko u sve ovo krenete prvenstveno iz ljubavi i želje da od jedne savršene zajednice ”prepišete” modele ponašanja i prenesete u vaš stvarni svijet, pa kroz sve to steknete neku dobit, tek onda se možete nadati potpunom uspjehu. To je poruka onima koji žele u svijet pčelarstva, a poruka konzumentima je da se što više druže sa pčelarima! Naš razgovor završit ću riječima Franje Tomažina, koji nam je 2001. godine poklonio jednu svoju knjigu s posvetom, u kojoj stoji da osim meda pčele donose duševno blagostanje i mir cijele porodice.“

Skoro svaki grad ima udruženje pčelara u kojem se mogu dobiti osnovne informacije, znanja i vještine, koje su neophodne svakom početniku, bilo da je to organizovanje predavanja od strane samih članova, ili angažovanje stručnih lica od strane udruženja.


armin

Skupljajući savjete i ideje za svoje potrebe došao sam na ideju da se pokrene ovaj portal. Drago mi je da od 2015 pomažemo savjetima.

1 Comment

Randi · 12. Februara 2017. at 8:06

Jeg er SÅ vild med StineA smykker. Elsker det simple udtryk. Got my fingers crossed. Har liket både på f og blrio.oigtgg go weekend;)./

Komentariši

Avatar placeholder

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Mini Cart 0

Your cart is empty.