Afrička ljubičica je vrlo zahvalna biljka koja cvjeta tokom cijele godine i lako se razmnožava. Za afričku ljubičicu mnogi misle da je zahtjevna za gajenje i održavanje. Dovoljno je list staviti u vodu nekoliko dana da se ožili. Porijeklom je iz Tanzanije. U 19. vijeku donijeta je u Njemačku. Postoji oko 20 vrsta, a cvjetaju raznim bojama, najčešće su ljubičasta, plava, bela i ružičasta i šatirana.
Mnoge vrste afričke ljubičice su zaštićene zato što nestaje njihovo prirodno stanište. Idealna je za gajenje u stanu jer zauzima malo mjesta, sadi se u malim saksijama i više vrsta može lako da se grupiše na jednom mjestu. Ako raznim bojama cvjetova, dodamo i mogućnost da se posadi u ljepim ukrasnim saksijama, u stanu možemo da dobijemo prelijep šareni kutak koji osvježava prostor raznim bojama.
Za gajenje afričkih ljubičica najbolje je da sami napravite supstrat, ali dobro uspjeva i u klasičnoj zemlji za cvjeće koja može da se kupi u cvjećarama. Za gajenje afričke ljubičice najbitnije je zalijevanje. Zahtjevna je jer traži mlaku vodu koja je odstojala najmanje 48 sati.
Kako se zalijeva afrička ljubičica?
Prilikom zalijevanja voda ne smije nikako da dođe u kontakt sa lišćem jer nastaju mrlje od kojih mogu da se razviju razna oboljenja. Zalijevaju se tek kada je površina supstrata suha, ali mora da se provjerava jer supstrat ne smije potpuno da se osuši ni da bude potpuno vlažan. Može da se zalijeva i sipanjem vode u tanjirić ispod saksije.
Stanište afričke ljubičice je na svjetlom sjenovitom mjestu. Vole svjetlost, ali im ne prija direktno sunce, uvijek moraju da budu u hladu. Ako su prozori u stanu okrenuti ka suncu ljubičice moraju da budu udaljene od njega. Tokom dana potrebno joj je barem osam sati svijetla.
Poželjno je da se redovno okreće kako bi svi listovi podjednako bili izloženi svijetlu. To omogućava da biljka ravnomjerno cvijeta sa svih strana. Količina listova i cvijetova na biljci najbolje pokazuje da li ona ima malo ili previše svijetla. Ako ima malo svijetla biće manje listova i cvijetova, a ako ima više svijetla listovi pri dnu biljke biće debeli i kompaktni. Kada cvjetovi počnu da vehnu odmah se moraju odstraniti sa biljka da bi se stvorilo mjesto za nove, samo tako će afrička ljubičica da cvjeta tokom cijele godine.
Kako razmnožavati afričku ljubičicu?
Komercijalno se Saintpaulie razmnožavaju kulturom tkiva, laboratorijski. U kućnim uvjetima razmnožavamo ih izuzetno lako lisnim reznicama koje zakorijenimo u čaši s vodom.
Ili još bolje, sadnjom u male posudice (plastične čašice za kavu kojima smo obilno izbušili dno). U tom slučaju žiletom ili skalpelom prerežemo peteljku 3-4 cm ispod lista. Zabodemo je (sve do lista) u rahli supstrat koji nismo natisnuli. Postavimo sve u podložak s vodom da “potegne” koliko može. Izvadimo i lončić s reznicom zatvorimo u jednokratnu slastičarsku kutiju za kolače koja će nam glumiti staklenik (onakvu u kakvoj kupujemo gotove krempite ili šampite, vidi sliku). Stavimo na svijetlo i toplo mjesto, održavamo vlagu i čekamo da iz zemlje potjeraju mlade biljčice.
Nakon što dosegnu visinu oko 2 centimetra, možemo sve više i više prozračivati naš mali “staklenik”. Kada razviju 5-6 listića, pojedinačne biljke odvajamo od lista iz kojeg su izrasle i sadimo ih u zasebne čašice. Možemo ih još neko vrijeme držati u “stakleniku” kako bi se stabilizirale i počele rasti. Već razvijene biljke promjera 9-10 centimetara presađujemo u lončiće broj 11.
Bolesti afričke ljubičice
Bolesti afričke ljubičice čest su uzrok neuspjeha u uzgoju ove biljke. Neki simptomi bolesti, poput visećih i uvijenih listova afričke ljubičice , mogu biti rezultat lako otklonjenih pogrešaka u njezi. Zauzvrat, mrlje na lišću ljubičice već mogu ukazivati na napad gljivične bolesti koja zahtijeva trenutnu kontrolu. Ovdje su najopasnije bolesti i štetnici afričke ljubičice i učinkovite metode borbe protiv njih.
Mrlje Na Lišću Afričke Ljubičice
Kad se na donjim listovima afričke ljubičice pojave vodenaste smeđe mrlje , a cvjetne latice postanu vodenaste, a zatim posmeđe i otpadnu, to može biti siva plijesan. Krivac ove bolesti afričke ljubičice je gljiva Botrytis cinerea. Siva plijesan raste tamo gdje je velika vlaga, slaba izmjena zraka i slabo osvjetljenje. Na površini mrlja pojavljuje se siva, prašnjava prevlaka. Gljiva Botrytis cinerea napada posebno previše oplođene biljke. Posebno je opasno zimi i u oblačnim danima.
U borbi protiv ove bolesti afričke ljubičice najvažnija je prevencija, tj. Izbjegavanje namakanja lišća i cvjetova ljubičice tijekom zalijevanja. Zimi biste trebali prestati gnojiti ljubičice. Kad uočimo prvusimptome sive plijesni na afričkoj ljubičici , uklonite i uništite sve zaražene dijelove biljke, a zatim ljubičastu prskajte 2 puta (s 10-dnevnim razdobljem) fungicidnim pripravcima, kao što su: Teldor 500 SC (0,25 ml / 250 ml vode), Suspenzija Captan 50 WP (0,5 g / 250 ml vode), Miedzian 50 WP (0,6 g / 250 ml vode) ili Biosept Active (0,1 ml / 200 ml vode). Nakon prskanja lonac s ljubičicom stavite na prozračno mjesto tako da se biljka temeljito osuši.
Afrička gljivična bolest afričke ljubičice
Ako su listovi ljubičice prekriveni nepravilnim, crno-smeđim, malo vodenastim mrljama , sušeći se iznutra, a oko tih mjesta pojavljuje se svjetliji obrub, to je korinosporoza – afrička gljivična bolest ljubičice uzrokovana Drechslera cassiicola. Kad primijetimo simptome korinosporoze, uklanjamo i uništavamo sve bolesne listove ljubičice. Zatim biljku pošpricajte (1-2 puta) fungicidima: Topsin M 500 SC (0,25 ml / 250 ml vode), Rovral Aquaflo 500 SC (0,05 ml / 250 ml vode), naizmjenično s biopreparatima, npr. Biosept Active (0,1 ml / 200 ml vode), Bioczos (5 ml / 250 ml vode).
Na površini lišća ljubičice stvaraju se nepravilne svijetložute mrlje(pruge, krugovi), u početku vodenasto, a zatim mrtvo tkivo (tzv. pergamentne mrlje) ostaje na svom mjestu. To je rezultat natapanja lišća ljubičice vodom (npr. Tijekom zalijevanja). Preporučuje se da se ljubičice ne zalijevaju s vrha, već da se sifonskom metodom izbjegne namakanje lišća. Sastoji se od stavljanja lonca s ljubičicom u posudu napunjenu vodom. Biljku ostavljamo u posudi oko 15-30 minuta. Za to vrijeme biljka će uzeti potrebnu količinu vode. Zatim lonac stavimo na mjesto odakle može lako iscuriti višak vode.
Za zalijevanje afričke ljubičice koristite vodu koja je za 1-2 ° C viša od sobne temperature. Afričke ljubičice koje rastu na suncu treba staviti u hlad sat vremena prije zalijevanja. Stalno mjesto, oni se mogu odvojiti samo kada kapljice vode nestanu s površine lišća.
Lišće Afričke Ljubičice Visi I Uvija Se
Ljubičasto uvenuće, u kombinaciji s truležom stabljike, peteljki i cvjetnih stabljika , uzrokuje gljivicu Phytophtora nicotianae, koja uzrokuje bolest zvanu fitoftora. Fitoftoroza se razvija na 20-25 ° C i visokoj vlažnosti zraka i supstrata. Posebno često napada biljke uzgajane u tlu s visokim sadržajem treseta.
S ovom bolesti afričke ljubičice vrlo je teško boriti se . Pogođene ljubičice treba ukloniti zajedno sa zemljom i posudom, dok preostale koje rastu u blizini treba zalijevati fungicidom Aliette 80 WG (0,5 g / 250 ml vode), Amistar 250 SC (0,03 ml / 250 ml vode) ili Folpan 80 WG (0,5 g / 250 ml vode). Možemo koristiti i Biosept Active ili Bioczos u dozi od 50 ml tekućine po posudi promjera 10 cm.
Kad listovi ljubičice vise s lonca, postaju mekani i uvijaju seto može biti simptom truljenja korijena zbog pretjeranog navodnjavanja. Da bismo to izbjegli, navodnjavamo ljubičice dva puta tjedno metodom sifona. Ljubičice presađujemo sa simptomima bolesti na svježe tlo i novu posudu. Prije toga uklanjamo trule dijelove korijena i najviše uvenuli listovi.
Kad se lišće afričke ljubičice sklupča prema dolje i na njihovoj se površini ne vide simptomi štetnika, to znači da su bili izloženi niskim temperaturama. U zimskim mjesecima, prije otvaranja prozora, s prozorske daske uredite lonce s ljubičicama. Uklonite lišće oštećeno hladnim udarom zraka i prenesite ljubičicu na toplo mjesto (15-20 ° C). U sobi u kojoj ljubičice hiberniraju, temperatura ne smije biti niža od 12 ° C.
Štetnici Na Lišću Afričke Ljubičice
Trips, uglavnom zapadni, vrlo su česti štetnici koji napadaju afričke ljubičice . U slučaju napada ovog štetnika , na lišću i laticama ljubičice pojavljuju se srebrnaste mrlje s vidljivim čepovima (grube bradavice) i raspršenom peludi. Ženski zapadni trips imaju otprilike 1,7 mm, žuto-narančaste ili narančasto-smeđe boje. Mužjaci su manji, narastu do 1,3 mm duljine i žuti su. Trips se hrani sokom biljaka, probijajući tkivo lišća. Također često grickaju prašnike cvijeća. Na donjoj strani lista i oko lonca nalaze se izmeti tripsa u obliku malih crnih grudica.
Trips i razvoj tripsa na afričkoj ljubičici
Trips može u stan ući bez vjetra (npr. Kroz otvoren prozor), donijet na rezano cvijeće i na kupljene ljubičice iz nepouzdanog izvora. Odrasli trips se bere na ljepljivim pločama plavih štetnika smještenih između lonaca ljubičica. Razvoj tripsa ometa visoka vlažnost zraka, pa posudu s ljubičicom treba postaviti na stalke napunjene vodom i slojem kamenčića. Stavite insekticidne štapiće Provado Combi Pin 02 PR u zemlju ili insekticidne štapiće Green House. Također možemo koristiti prirodne pripravke dostupne na prodaju, kao što su Agricolle sprej, Obsydian 01 AL ili Provado Plus AE. Ovi se proizvodi prodaju u prikladnom pakiranju s raspršivačem, spremni za upotrebu.
Kada ovi pripravci ne djeluju, za prskanje koristimo kemijska sredstva: Mospilan 20 SP (0,1 g / 250 ml vode), ABC na ušima AL (sredstvo je dostupno u obliku tekućine spremne za upotrebu), Apacz 50 WG (0,1 g / 250 ml vode) ili Vertimec 018 EC (0,13 ml / 250 ml vode).
Ciklamna grinja vrlo je osjetljiva na sunčevu svjetlost i zahtijeva visoku vlažnost zraka. Možete se boriti s tim izlaganjem ljubičice izravnom sunčevom svjetlu nekoliko sati. Međutim, svjetlost ne smije biti preintenzivna. Protiv ciklamenih grinja možemo se boriti prirodnim ili kemijskim sprejevima. Prirodni pripravci za suzbijanje grinja ciklame su Afik AE (pripravak se prodaje u obliku tekućine spremne za upotrebu) ili Promanal 60 EC (5 ml / 250 ml vode). Ako druge metode ne uspiju, raspršite Sanmite 20 WP (0,25 g / 250 ml vode) ili Vertimec 018 EC (0,13 ml / 250 ml vode).
Porijeklo i simbolika afričke ljubičice
Afrička ljubičica potječe s područja brda Kilimandžaro u centralnoj Africi, a otkrio je 1890 godine Walter von Saint Paul Illaire. On je sjeme poslao u Njemačku, gdje su uzgojeni i njeni prvi primjerci.
Osim što je mnogima omiljena biljka i vjesnik proljeća, ljubičica je svijet bogate simbolike. Simbolizira, između ostalog, obnovu proljeća i pobjedu ljubavi. Također, ima cijelu povijest upotrebe u medicini i popularnoj kulturi.
Ljubičica se naziva i “cvijetom skromnosti” jer skriva svoje cvjetove među srcolikim listovima. Naziva ju je i “Gospom od skromnosti” jer je prema kršanskoj legendi ljubičica procvjetlala u trenutku kada je anđeo Gabrijel došao obavijestiti Mariju da će roditi Sina Božjega, na što mu je ona odgovorila “Evo službenice Gospodnje”.
U prošlosti, ljudi su vjerovali da ova biljka ima srcoliko lišće jer može liječiti bolesno srce. Osim toga, biljka se upotrebljavala i kao afrodizijak i ljubavni napitak.
Afrička ljubičica je ljubičasta biljka podrijetlom iz mediteranske regije toliko je slatka da se njezino ulje koristi u parfemskoj industriji.
Na kraju, ljubičice simboliziraju i vjernost i čistoću.
Izvor: domacin.ba/hr.nice-garden.net
0 Comments