Rukotvorine, dekupaž, stihovi, šivanje samo su neki od talenata koje ova talentovana hercegovka posjeduje. Ekipa portala www.domacin.ba razgovarala je sa gospođom Kumro, o njenim talentima, ali i o sajmovima rukotvorina. Na samom početku, za one koji nisu čuli, možete li nam reći ko je Jasminka Kumro?
Ekonomski tehničar, majka dvoje djece sina Nermina i kćerke Nermine. Ponosna nana unuka Arneja i unuke Nine. Umjetnost je moja najveća ljubav.
Od kada se Jasminka Kumro bavi izradom rukotvorina?
Od rane mladosti, tačnije od 6-og razreda osnovne škole počela sam sa izradom ručnih radova. Moji prvi radovi su bili kapa i šal. Punih 40 godina se družim sa raznim vrstama umjetnosti (šivenje, pletenje, heklanje, rišelje vez, slikanje, pisanje poezije, a zadnjih godina, popularnim dekupažom, salvetno ukrašavanje raznih predmeta).
Vjerujem da su vam sve Vaše rukotvorine drage, ali imali neka koja se posebno ističe?
Sve što sam do sada uradila rukotvorina, svaka mi je draga na poseban način. Ali jedna stolica zauzima posebno mjesto u mom srcu, urađena dekupaž tehnikom. To je stolica mog supruga, koji nažalost više nije među nama. O toj stolici bih mogla mnogo pričati zašto sam baš nju izabrala,ali za sada je sasvim dovoljno to da sam je otrgla iz zaborava i da je dio mog supruga uz mene.
Da li imate podršku lokalne zajednice u izradi rukotvorina?
Lokalna zajednica nažalost ne prepoznaje vrijednost ručnih radova, pa i samim tim nema razumijevanje prema toj umjetnosti. Podrška je izostala. Sama sam se svojim radom i trudom izborila za svoje mjesto među kreativcima. To dokazuju i mnogobrojna prva mjesta na izložbama i mnoga priznanja i nagrade, od 1981.godine sve do danas.
Kako se snalazite za repromaterijal?
Do sada sam se na razne načine snalazila za repromaterijal. Mnogo su mi pomagali prijatelji i rodbina koji žive diljem svijeta. Posljednjih par mjeseci u gradu postoji specijalizovana prodavnica za potrebe dekupaža, što mi i jeste pored pisanja i primarna djelatnost.
Da li se može u BiH živjeti od rukotvorina?
Onaj ko hoće da radi, može da živi od svoga rada. Jasminka Kumro punih 40 godina živi od rukotvorina. Ja sam živjela sa dvoje djece isključivo od šivenja. Unazad godinu dana prodajem moje fotografije i razne ukrasne predmete rađene dekupaž tehnikom. Moji eksponati putuju širom svijeta,što je moj veliki uspjeh i zbog čega sam jako ponosna na sebe. Veoma sam zadovoljna prodajom.
Izlažete li Vaše rukotvorine na sajmovima, i da li takvi postoje u BiH?
Do sad sam sam izlagala uglavnom na izložbama koje su imale prodajni karakter. Po prvi put idem na sajam u Mostar koji će se održati slijedeći mjesec. Idem na poziv Udruge kreativaca “Mostar”. To je moje novo iskustvo i nadam se da će biti mnogo zanimljivih stvari za vidjeti, a Boga mi i kupiti. Sajmovi rukotvorina u BiH postoje odavno.
Svestrana ste umjetnica, pored dekupaž tehnike, restaurirate namještaj, šijete, pišete pjesme…
Tačno, pored navedenih rukotvorina kojima se bavim, moja posebna ljubav je poezija, pisanje pjesama. Prošle godine u oktobru mjesecu iz štampe je izašla i promovisana moja prva zbirka pjesama pod nazivom “Sjećanja”. Posvećena je mojoj mami koja ima 82 god. Nastavila sam pisati pjesme te sam za drugu knjigu pripremila već 30 pjesama. Ne žurim radim polako, selektivno. Želim da sve što radim u kojoj bilo branši da ima kvalitet i dušu. Da u svaki rad utkam dio sebe. Uspjeh dođe sam ako imaš kvalitet i umijeće, jedino tako opstaješ na tržištu.
U našoj galeriji pogledajte neke od radova od gospođe Kumro:
Pripremili: Maid Đelilović i Armin Bečić/domacin.ba
0 Comments