Jeste li ikada bili u Podgorici? Znate li za ove spomenik? Naš podgorički vremeplov će Vam pokazati drugu stranu Crne Gore. Tamo gdje zvona zvone, zatvori se jedna epoha, tog juna 2006. godine i probudiše se crnogorci u nezavisnoj Crnoj Gori. Onakva brdovita, a opet primorska postade ljubav svih patriota. Glavni grad, Podgorica, doživi stihove iz pjesme Miladina Šobića:
“I slaviće zemlja cijela, podizanje grada bijela. Titograd će grad novi biti, njim ćemo se ponositi”
Podgorički vremeplov počinje sa spomenikom kralju Nikoli Petroviću
A u tom gradu bijelom u samom centru, tačnije u kraljevskom parku naspram nacionalnog parlamenta diže se on. U našoj priči najmlađi spomenik, a opet najponosniji. Herojski spomenik posvećen princu i kralju Nikoli Petroviću Njegošu, sedmom i posljednjem vladaru ove crnogorske dinastije. Možda se ne ističe kao najljepša, ali definitivno je na jednoj od najznačajnijih lokacija u gradu. Statua je zamijenila raniju sklupturu Kupačica koja je dugo bila simbol Podgorice i nekih davnih vremena. Podignuta je 2006. godine na dan podgoričkog oslobođenja u Drugom svjetskom ratu.
Spomenik Aleksandru Puškinu
Dok ponosni Nikola jaše, sa druge strane ulice stanuje ruski pjesnik Aleksandar Puškin, koji svojoj supruzi Nataliji Gončarevi recituje svoje stihove. Kip je poklon iz Moskve i postavljen je 2002. godine kao znak prijateljstva između Rusije i Crne Gore, te njihove saradnje u različitim oblastima. Samog Puškina Crnogorci pamte i po pjesmi “Bonaparta i Crnogorci” u kojoj prvi stih glasi: “Crnogoorci, šta to znači?! upita Bonaparta; Da li je istina? -Zlo pleme koje se ne plaši moje moći!”
Sahat-kula
Puškin nam pokazuje prstom ka gradu, u pravcu jednog od najstarijih simbola grada i najljepšeg primjera arhitekture iz turskog doba, a to je Sahat-kule, kao da zna da je ovo naš Podgorički vremeplov. Smještena na Trgu Bećir-bega Osmanagića u naselju Stara Varoš u Podgorici. To je rijetka građevina koja je preživjela Njemačka bombardovanja u Drugom svjetskom ratu.
Sagrađena je 1667. godine, a izgradio je turski vezir hadži Mehmed-paša Osmanagić. Prema izvorima sat na kuli je naručen iz Italije. Dugo vremena, ona je služila za odbranu od neprijatelja i kao gradski sat. Do nagle urbanizacije u drugoj polovini XX vijeka bila je orijentir putnicima namjernicima koji dolaze u Podgoricu. Kula je važan historijski simbol Podgorice i najljepši primjer arhitekture preostale iz turskog razdoblja. Renovirana je u januaru 2012. godine, a svojom visinom od 16m i danas dominira prostorom Stare Varoši.
Preporučujemo da posjetite i www.posjeti.ba
0 Comments