Uzgoj krompira u kanti

Svježi krompir je poslastica. Zašto da ga ne uzgojite sami? Ne treba cijelo polje, samo par kanti za uzgoj krompira.

Trebat će vam:

2 crne kante (krompir ne voli sunčevo svjetlo!)

oštar nož

marker

nešto da napravite rupe na dnu kanti (lemilica?)

zemlja

krompir sa klicama

Kako početi uzgoj krompira iz kante?

Prvo ćete napraviti nekoliko rupa na dnu obje kante, kako bi imali dobru drenažu zemlje. To je važno, jer krompir može istrunuti ako je zemljište suviše vlažno. Kada na prvoj kanti izbušite rupe, ostavite je na stranu. Ne morate učiniti ništa više s tom kantom. To će biti vanjska kanta.

Nakon što izbušite rupe i na drugoj kanti, podijelite je na 3 dijela, sa uglom od 120°. Tada povucite okomitu crtu dolje niz kantu. Onda nacrtajte dvije linije paralelne 5 cm debljine. Napravite 5 cm obruč pri vrhu i dnu kante. Izrežite pravokutnike tako napravljene. Na kraju, trebate dobiti kantu s 3 prozora kao što se vidi na slikama.

Prvo stavite unutarnju kantu u vanjsku kantu. Tada napunite kante do pola sa zemljom. Sada stavite po jedan proklijali krompir odmah ispred svakog prozora, na pola puta od sredine prema stranici kante. Dopunite kante sa zemljom, vodeći brigu o krhkim klicama. Na kraju dodajte krompiru dosta vode. Zemlja će se sleći oko krumpira, tako da možda bude potrebno dodati još zemlje. Zapamtite, krompir ne smije biti na svjetlosti, može postati zelen i otrovan (proizvodi solanine). Postavite kante na svijetlo mjesto, ali izbjegavajte izravno sunce. Dajte krompiru dovoljno vode, ali ne previše kako bi uzgoj krompira bio uspješan.

Žetva krompira iz kanti

Kad krompirova stabljika počne cvjetati, prva žetva je spremna. Razdvojite unutarnju kantu od vanjske, i uzmite krompira koliko želite. Sačuvajte zemlju koja ispadne iz kante. Kada završite, stavite unutarnju kantu u vanjsku i vratite zemlju koja je ispala na vrh. Tlo će se prepakirati oko ostatka krompira. Možda će biti potrebno dodati još zemlje za uzgoj krompira, da se izbjegne da sunce osvjetli krompir.

Možete nastaviti žetvu krompira iz kante do kasne jeseni / početka zime.

Uzgoj krompira i oboljenja krtola krompira – prepoznajte na vrijeme

Najveći broj oboljenja krtola krompira koja se javljaju u skladištu dospijevaju sa polja na zaraženim krtolama. Plamenjača, krastavost, trulež krtola krompira su najčešća oboljenja.

Krastavost krompira izaziva gljivica Actinomyces (Streptomyces) scabies. Simptomi se pojavljuju na površini krtole u vidu mjehurića koji pucaju i formiraju se plitke kraste. Osim što umanjuje tržišnu vrijednost ovo oboljenje utiče na mogućnost čuvanja krtola. Kraste postaju ulazna vrata za ulazak drugih mikroorganizama koji izazivaju trulenje krtola.

Trulež krtola krompira izazivaju razni prouzrokovači, a najčešće je izaziva bakterija Erwinia carotovora subsp. caratovorum. U povoljnim uslovim bolest se u skladištu veoma brzo širi. Krtole postaju mekane, vodenaste i sluzave. Sa ovakvih krtola dolazi do curenja vodenastog sadržaja, a bakterija se širi na zdrave krtole. Bolest se prepoznaje i po neugodnom mirisu koji se širi.

Suva trulež krtola krompira ili fuzarioza javlja se tokom cijelog perioda skladištenja, a kako vrijeme odmiče bolest se sve više širi među krtolama. Najugroženije su krtole oštećenje tokom vađenja i transporta. Prvi simptomi na krtoli su pojava tamnih mrlja. Kako se infekcija širi na tkivu se javljaju promjene u vidu smrežuravanja  ispod kojih se stvara bjeličasta micelija umjesto tkiva koje odumire. Porastom temperature u skladištu bolest se brzo širi.

Plamenjača krompira koju izaziv gljivica Phytophthora infestans je još jedno oboljenje koje dospjeva sa polja. Najčešća i veoma opasna bolest krompira. Napadu gljivice podložni su svi dijelovi biljke. Na krtolama se simptomi javljaju poslije 20 dana od skladištenja. Širenju bolesti pogoduje visoka vlažnost i temperatura vazduha. Na krtolama se pojavljuju smeđe, vodenaste mrlje koje se šire i zahvataju cijelu krtolu. Zaražene krtole brzo propadaju.

Može li se krompir čuvati na balkonu?

Krompir možemo skladištiti u podrumima, na balkonima, ali je važno obratiti pažnju na uslove skladištenja. Krtole krompira nikako ne smiju biti izložene niskim temperaturama, jer su zbog velikog sadržaja vode podložne brzom zamrzavanju nakon čega krompir više nije za upotrebu.
Krtole uskladištiti u tamnom prostoru. Nedostatak osvjetljenja će spriječiti pojavu zelenih krtola koje nisu pogodne za jelo.

Uzgoj krompira zanimljivosti

Krumpir je višegodišnja zeljasta biljka. Potječe iz peruanskih Anda u kojima se uzgajao i prije 8 000 godina. U Europu su ga donijeli španjolski istraživači u 16. stoljeću i poklonili papi Piju IV. Iz Italije se dalje proširio po cijeloj Europi, a u Hrvatsku su ga donijeli graničarski vojnici u 18. stoljeću. Krumpir je kroz povijest bio važan izvor hrane u cijeloj Europi, a naročito u Irskoj gdje je uz mlijeko predstavljao gotovo “jedinu“ hranu.

Sirovi gomolji u prosjeku sadrže: 75 % vode, 18.2 % škroba, 2 % bjelančevina, 1.5 % šećera, 1 % celuloze, 0.1 % masti, 0.2 % kiselina. Odličan je izvor složenih ugljikohidrata (škroba), vitamina C i B, ne sadrži kolesterol i sol (NaCl), a sadrži potrebne minerale kao kalij, magnezij i željezo.

Cijela biljka osim gomolja je otrovna jer sadrži alkaloid solanin. Stabljika se dijeli na nadzemni i podzemni dio, doseže visinu od 30-150 cm, a razvija se iz klice gomolja (vegetativno razmnožavanje) ili iz pravog sjemena (generativno razmnožavanje).

Stoloni su podzemne bočne stabljike, a rastu horizontalno. Zadebljanjem stolona razvija se gomolj koji je modificirani dio podzemne stabljike – stolona. Glavni je rezervni organ krumpira i služi za prezimljenje i reprodukciju. Pokožica gomolja različitih je boja od žute do ljubičaste, a meso najčešće bijele do žute boje, ponekad i ljubičaste ovisno o sorti.

Korijen je prilično plitak, od 40-50 cm, samo u rahlim tlima do 1 m dubine. Razvija se na podzemnom dijelu stabljike i bočno se grana do 45 cm, a u slučaju sijanja krumpira razvije se glavni korijen s mnogobrojnim bočnim korijenjem. Dozrijevanjem krumpira korijen polako odumire.