Vehab Halilović, mještanin Goduša, se za izradu frula zainteresovao još dok je bio mali dječak. Kaže da je teško kazati kad je potpuno samostalno napravio kompletnu sviralu, s obzirom da je proces usvajanja znanja išao postepeno, ali sa sigurnošću može reći da se to desilo u doba njegovog djetinstva. U to vrijeme su se, kako kaže, mnogi šalili na račun Godušana i govorili kako su oni jedini koji rade pravo, jer ako to ne bi činili, prilikom bušenja, ode frula, a i ruka se može probušiti. Također se sjeća kako se sa dozom humora govorilo da je Goduška tvornica frula i čibuka jedina koja u Drugom svjetskom ratu nije bombardovana.
[umetnime]
„Kako sam rođen u kraju gdje postoji višestoljetna tradicija izrade rukotvorina, pretežno od drveta, i gdje se nalazi jedno dosta veliko Visočko naselje, Goduša, pa prema tome i moja porodica, moglo bi se kazati da sam od rođenja dio svega toga, u početku igrajući se, a kako sam odrastao malo po malo sam usvajao proces izrade, prvo pomažući ocu i starijoj braći, dok nisam počeo samostalno izrađivati, prvo igračke za sebe, a onda i neke rukotvorine namijenjene tržištu, kao na primjer tespih, jednostavniji cigarluk i skraćene sviralice, koje smo zvali pišća. Sa svojih 15 – ak godina počeo sam se ozbiljnije baviti frulama, jer sam ih smatrao najatraktivnijm. To je otprilike i period mog života kada sam je mogao samostalno napraviti. Nažalost, nikad nisam naučio dobro svirati. Zasviram uglavnom toliko da bih je mogao isprobati. Priznajem da je to nešto što mi jako nedostaje, ali, šta je tu je.
Za razliku od drugih vrsta rukotvorina, za koje se mogu koristiti sve vrste drveta, ili možda i neki drugi materijal, za svirale je bitno da se prave od tvrdog i kvalitetnog drveta (javor, jasen, šljiva, dud, trešnja). Odabir drveta je veoma važan, jer od njegovog kvaliteta, pored obaveznog perfekcionizma prilikom izrade, zavisi kvalitet zvuka.
Što se tiče vremena potrebnog za izradu jedne frule, Vehab kaže da ga je teško preizno odrediti, jer se uglavnom pravi više komada uporedo. Osim toga to puno ovisi i od toga kakve se frule prave, da li je u pitanju neka obična, kraća, duža, amaterska profesionalna itd. Onih najobičnijih se može napraviti 15 – 20 za jedan dan, dok izrada jedne frule za profesionalnog svirača traje više dana. S obzirom da je profesionalnih frulaša zanemariv broj, a nekim majstorima je to izvor egzistencije, onda se pribjegava izradi frula čija je cijena prihvatljiva za svačiji džep, kako bi se osigurao kakav – takav izvor prihoda. Kad je u pitanju proces izrade, počinje se od komada iscijepanog drveta, koje se, nakon što se isteše ekserom struže na posebno izrađenom strugu koji se pogoni lijevom rukom. Taj stroj se zove “čakrik” (nešto što se okreće). Na istom se stroju vrši bušenje farbanje, brušenje i još neke operacije, da bi se preostali dio posla uradio samo rukama, koristeći razne sitne alatke. Treba napomenuti da kompletan pribor potreban za izradu ovih rukotvorina napravi svako sam sebi, jer osim malog broja alatki, ovaj pribor ne možete naći na tržištu.
U Evropi je ručni rad jako cijenjen, a i kod nas se prije od zanata moglo pristojno egzistirati, kakva je situacija danas? Da li su zanati pred izumiranjem u BiH?
„Za razliku od nas, ostatak Europe ima jako razvijenu svijest kad je u pitanju njihova kulturna baština. Znam to iz iskustva, jer stranci koji s vremena na vrijeme dođu kod mene to pokazuju i čude se kako je moguće da država nije poduzela ništa za egzistenciju nečeg ovakvog. Zato se i događa da su neki tradicionalni zanati nestali, a mnogi su pred samim izumiranjem. Zanat godiških majstora, hvala Bogu, još opstaje, ali prvenstveno zahvaljujući ogromnoj ljubavi pojedinaca i njihovoj fanatičnoj želji da ga sačuvaju, a posebno ljubomorno čuvaju arhaični način izrade, koji je tokom više stoljeća gotovo nepromijenjen.“
Šta bi poručili mladoj osobi, koja trenutno nema posla, a dvoumi se da li da se počne baviti nekim zanatom?
„ S obzirom na veliku nezaposlenost mladih poručio bih im da se okrenu očuvanju starih zanata, pa ako u početku i ne bude velike materijalne koristi zapamtite, važno je da radite. U suprotnom, pojest će vas kladionice i kockarnice. Ko god zaista želi raditi, laže da ne može naći posla. Kad vam samostalan rad pređe u naviku, smrt vam je manja kazna nego da vam neko taj rad i pravo na njega oduzme i zabrani.“
0 Comments