Alija Dervišević: “Narod koji zaboravi tradiciju, običaje i kulturu je izgubljen i polahko umire.”

Zanati predstavljaju zaštitni znak stare bosansko-hercegovačke čaršije. U turskom jeziku riječ zanat izvorno znači umjetnost, a njeno osnovno značenje u arapskom jeziku, bilo bi rad, zanimanje, manufaktura, proizvodnja i umjetnički obrt. Samo značenje upućuje da je zanat u stvari i umjetnost i obrt istovremeno, a Alija Dervišević je umjetnik. U seriji intervjua koju smo pokrenuli prošle godine, predstavili smo vam osobe koje su nas sve oduševile svojom kreativnošću i pozitivnom energijom koja zrači iz njihovih kreacija. Danas vam predstavljamo Aliju Derviševića iz Gračanice, čovjeka koji ulaže ogromnu energiju u promociju upravo takvih vrijednosti. On je sebi dao zadatak da aktivno radi na očuvanju i promociji starih zanata. „Još kao malo dijete sam radio i igrao se uz djeda koji je bio majstor za izgradnju drvenih kuća. Prije ovog nesretnog rata drvorezbarstvom sam se bavio iz hobija, a poslije sam počeo profesionalno i evo 20 godina radim, zajedno sa svojom porodicom, a naš cilj je da očuvamo stare tradicionalne zanate.“ Kaže da je razvijanje industrije imalo za posljedicu zatvaranje zanatskih radnji i nažalost većina zanata je otišla u zaborav. „Narod koji zaboravi tradiciju, običaje i kulturu je izgubljen i polahko umire. Činjenica je da mi danas imamo veliki problem kako oživjeti zanate koji umiru. Bilo bi lijepo da vlast ima malo više sluha i da pomogne onima koji hoće i mogu da rade.“

Nekada su zanati prenošeni porodično sa generacije na generaciju, kakva je situacija danas?

„Moja porodica i ja radimo zajedno i mnoge smo pokušavali podučavati u stručnom smislu. Imam tri sina i oni će mene u budućnosti naslijediti u ovom poslu. Najstariji sin Mustafa je dobro ovladao tehnikom, srednji sin Abdulah još uči, biće i on dobar, a najmlađeg, Muju, ćemo tek da vidimo. Drago mi je što sami pokazuju interesovanje ka zanatu, ne forsiram ih, niti bih. Sami uzimaju alate, kuckaju, gledaju kako mi stariji radimo, baš kao što sam i ja u njihovim godinama.“ Iako cijela priča o bavljenju drvorezbarstvom počinje jako davno, naš sagovornik se rado prisjeća svojih prvih radova i početaka. „Što se mojih prvih radova tiče, to su uglavnom bili suveniri. Kako bih koji napravio, ostavljao sam ga i kad bih skupio dovoljnu količinu pravio bih izložbe, kako samostalne, tako i neke zajedničke. Tada sam postao član likovnih umjetnika Tuzlanskog Kantona. Kanije sam počeo sa izradom bosanskog rezbarenog namještaja i počeo aktivno pratiti i učestvovati na sajmovima. Ovaj namještaj se radi od plemenitog drveta kao što su orah, trešnja, javor, bukva, hrast, jasen, mahagoni itd.“ Spominje da je na sajmovima vidio mnogo turista koji se dive svim našim, domaćim, proizvodima. Ali bez obzira na divljenje i interesovanje pojedinaca mi nemamo dovoljno stručne radne snage da bi mogli ispoštovati dogovor oko neke veće narudžbe, jer onaj ko naruči želi i kvalitet i da se ne odstupa od prvobitnog dogovora. Pored izrade namještaja, Alija se bavi i restauracijom namještaja i poručuje svima koji požele komad namještaja za dušu da pozovu sljedeći broj: 061/998-933. Još zanimljivih članaka pronađite klikom ovdje! Preporučujemo www.posjeti.ba