Tokom ljeta, gdje god da pogledamo, vidimo lišće i drveće u svim nijansama zelene boje. Već dolaskom jeseni, lišće mijenja boje. Zelena boja drveća i lišća je prisutna zbog hlorofila, i 2/3 boe lista je takozvani zeleni hlorofil. Lišće ima i ostale boje, koje tokom ljeta ne vidimo. Lišće sadrži 23 % xantofila (vodik, kiesonik i ugljenik) odnosno žutu boju i 10% karotina (ima ga mrkva) odnosno narandžastu boju.
Sjevernoamerički hrast i kanadski javor sadrže antocijanin, koji im daje svijetlocrvenu boju. Svoju hranu drvo gomila u lišću. Sa dolaskom hladnijih dana, hrana iz lišća ide u grane i stablo. Drveće zimi ne proizvodi hranu i hlorofil u lišću se raspada. Kako se zeleni hlorofil raspada, lišće mijenja boje i tako uočavamo sve ostale boje, tj. žutu, narandžastu, crvenu,…itd.
U listu postoji jedan skup ćelija, nakon što vjetar puhne, lišće opada s drveća. Na granama ostaju ožiljci, odnosno mjesta gdje je lišće nekada bilo. Zimzeleno drveće je uvijek zelene boje, jer dolaskom jeseni i zime, ne gubi lišće. Zapravo, lišće na zimzelenom drveću se pomalo gubi, ali i obnavlja tokom cijele godine.
Neki znanstvenici misle kako je izmjena boja na lišću povezana s evolucijom i da zapravo više nema nikakve svrhe. Naglašavaju da je nekada ta boja možda bila važna zbog privlačenja određenih kukaca, od kojih su neki sada izumrli.
Pronađite još zanimljivih članaka klikom ovdje!
Preporučujemo da posjetite i www.posjeti.ba
0 Comments