Iskreno pčelari bar velika većina pčelara , pogotovo u samom početku pčelarenja nije ni svjesna izuzetne važnosti pčelarstva. Ne samo kao proizvodnje već prije svega kao nezaobilazne karike državanja simbioze biljaka i pčela u procesu oprasivanja .
Milionima godina između biljaka i pčela razvio se izuzetan odnos održivog života obostranih koristi . Biljke nude pcelama pelud i nektar osnovni i uktimativni izvor hrane. Pčele obezbjeduju biljkama prenos polena sa prasnika na žig tucka i između biljaka što je izuzetno u procesu iprasivanja i razmbozavanja .
Nažalost , za takav izuzetan zahtjev prirode , biljaka potrebna je masovnost pčela pogotovo u onom periodu kada biljke i cvjetaju . Sama priroda uz sve veće klimatske promjene ako bi bila oslonjenja samo na divlje pcele , solitarne pcele , bumbare i medonosne pcele koje slobodno žive u prirodi a bez prisutnosti čovjeka , pčelara bila bi značajno ugrožena . Pčelari pa makar i iz koristi za pcelinjim proizvodima brinući se o pcelama i obezbjedujuci njihovo stalno prisustvo sa optimalnim brojem jedinki na velikom prostoru održavaju tu prijeko potrebnu masovnost i veliku prisutnost pčela medarica .
Mladi pčelari
U odrzivoj simbiozi biološke raznolikosti pcelar je nezaobilazna karika bez koje bi funkcjonisanje ove simbioze bilo vrlo upitno . Zato odsustvo volje i zanimanja modernog čovjeka prema pcelarstvu ne smije biti normalna okolnost , nego alarm koji nema alternative u budućnosti . Savez Pcelara Kantona Sarajevo
Hvala bogu , pa i pored indolentnog odnosa šire društvene zajednice interes za pčelarstvo svakodnevno raste . Život pčela , struktura kosnice su fascinirajuci , a med je najbolja nagrada za pcdlarevu brigu i trud .
Svakodnevno se ljudi a naročito mladi ljudi , obrazovani , odlučuju na pčelarstvo .
Za razliku od svih onih koji svakodnevno pričaju i pričaju da moramo biti ekološki svjesni , a ništa konkretno ne rade po tom pitanju , mi pčelari smo pa makar imali i jedno pcelinje društvo na mnogo višem levelu od onih koji su samo i samo ekološki svjesni .
I moralno i duhovno , svaki pcelar treba biti ponosan na ono što radi. Treba znati da je svaki let svake pcelice iz njegovih košnica jedna velika kap koja drži vagu u odbrani čitavog svijeta od najgoreg scenarija :
Šta i kako ako nestanu pčela medarice ???
Ni najveći svjetski umovi nemaju odgovor na to pitanje i za njih takvo stanje predstavljalo bi jedan od najtežih ispita čovječanstva , košmar , zadatak bez kraja ..
Ali , ali ,.. Ako ovo stvarno ovako shvatamo hajde da budemo još jedan level dalje ..
Pored pčela medarica u procesu oprasivanja biljaka izuzetnu ulogu igraju i još neke skupine insekata među njima posebno mjesto zauzimaju Solitarne pcele , samotarke , samice . Divlje pcele iz porodice Megachilidae , ima ih oko 260 vrsta u svijetu i nažalost svake godine izumire po nekoliko vrsta .
Samice se nazivaju jer za razliku od pčela ne žive u kolonijama , ne roje se , nemaju maticu , ne stvaraju velike zalihe hrane i sve svoje poslove obavljaju same samcate .
Svoja gnijezda grade u malim tunelima u drvetu , zemlji gdje ženka položi nekoliko jajadaca okruzi svako jaje peludom i nektarom i zazida blatom .
Svaka ženka napravi nekoliko gnijezda i položi godišnje oko 30 tak jajadaca nakon čega ugiba .
Nažalost nekontrolisana i sve veća upotreba pezticida , uništavanja prirodnog okruženja utice na sve manju brojnost ovih izuzetnih insekata oprasivaca .
Da li ste znali ?
Učinkovitost jedne solitarne pcele je jednaka koliko i 120 pčela medarica . Za mnoge biljke zato što svoju aktivnost razvijaju i pri temp od 5 do 8 C kada su medarice neakrivne one su limitirajuce u oprasivanju .
Za uspješno iprasivanje 1 ha voćnjaka dovoljno je 500 samica nasuprot potrebnih 3 kosnice mefarica .
Kada u proljeće vladaju kišno uslovi i medarice ne mogu van one su neophodne u oprasivanju voćnjaka .
Kruške su vockarice koje igraju izuzetnu ulogu u ishrani čovjeka. To je zato što luce narociti miris amin u procesu cvjetanja. Pčele ih izbjegavaju, ali samice vrlo rado posjećuju .
Ako smo zaista svjesni i ako smo već na višem levelu kao pčelari možemo li onda zimus u svojim pcelarskim radionicama izraditi i bar jedno gnijezdo kao gore na slikama. Tako ćemo svoj pcelinjak učiniti domom i kućom ne samo za pcelu medaricu već i za solitarnu pcelu .
Na nama je da budemo istinski pčelari i da ojacamo stazu održivog života čovjeka i prirode .
Jer upamtite dragi prijatelji ovu planetu sadašnji čovjek nije naslijedio od svojih djedova nego smo je pozajmili od svoje djece . Njihova sadašnjost kada bude došla ne smije biti naš najgori scenario . Ni naši djedovi nisu tako nešto nama ostavili .
Još savjeta pronađite klikom ovdje!
0 Comments