Napravite sebi solarne kolektore od limenki

Da li želite da koristite pogodnosti solarne energije, a nemate dovoljno novaca da kupite solarni kolektor? Predstavljamo vam genijalno rješenje kako da to uradite. U pitanju je kolektor za dopunsko grijanje kuće, koji direktno zagrijava vazduh. Ovaj solarni panel je skoro u potpunosti izrađen od praznih aluminijumskih limenki.

Kućište za solarni kolektor napravljeno je od drveta (šper-ploča 15mm), dok je njegova prednja strana od pleksiglasa/polikarbonata (možete koristiti i kaljeno staklo), debljine 3 mm. Na zadnjoj strani kućišta postavljena je staklena vuna (možete koristiti i stirodur 20mm) kao izolacija.

Solarni apsorber je izrađen od pivskih i limenki sokova koje su ofarbane mat-crnom bojom otpornom na visoke temperature. Gornji dio (poklopac) limenke je posebno oblikovan da bi se dobila veća efikasnost prilikom razmjene toplote između limenke i vazduha.

Kada je sunčano, bez obzira na spoljašnju temperaturu, vazduh u limenkama se zagrijava veoma brzo. Ventilator vraća zagrijani vazduh nazad u prostoriju koja se zagrijava.
Za početak trebate prikupiti prazne limenke od kojih ćete sastaviti solarni panel. Potrebno je oprati limenke odmah, jer veoma brzo počnu da šire neprijatne mirise.

Pažnja! Limenke se generalno prave od aluminijuma, ali postoje i neke od gvožđa. Limenke možete testirati pomoću magneta.

Na svakoj limenci ekserom obilježite tri rupe, a zatim izbušite dno pomoću alata prikazanog na slijedećim slikama.

Potrebno je obratiti pažnju na to da što preciznije isječete i formirate mala peraja na vrhu svake limenke. Njihov zadatak je da podstaknu turbulentni protok vazduha unutar cijevi solarnog panela, tako da vazduh pri prolasku prikupi što više toplote sa zagrijanog zida limenke. Znači, pažljivo isjeći vrh limenke u obliku zvijezde, a zatim iskriviti dijelove pomoću klješta. Sve ovo je neophodno obaviti prije lijepljenja limenki.

Upozorenje! Ovaj postupak je izuzetno opasan jer su zidovi limenke veoma tanki. Oštri dijelovi mogu izazvati povrede ruke.

Kada je bušenje završeno, može se desiti da dio isječenog metala ostane na konzervi. Preporučljivo je koristiti klješta kako bi se odstranili ovakvi dijelovi lima.
Nemojte vaditi parčiće lima, opiljke i krhotine rukama!

Uklonite masnoću i prljavštinu sa površine konzerve. Bilo koje sintetičko sredstvo za odmašćivanje će sasvim dobro poslužiti za ovu namjenu. Odmašćivanje obavite isključivo napolju ili u dobro provjetrenoj prostoriji.

Upozorenje! Ovaj postupak je zapaljiv i postoji potencijalna opasnost od eksplozije! Krajnje je opasno ovo raditi u blizini otvorenog plamena ili zapaljene cigarete!

Zalijepite limenke bilo kojim ljepkom ili silikonom otpornim na visoke temperature, bar do 200°C. Postoje i proizvodi za ljepljenje koji mogu da izdrže čak do 280°C ili 300°C. Poklopac limenke i dno druge limenke savršeno prijanjaju jedno na drugo. Stavite ljepak/silikon na rub limenke i pritisnite dno druge limenke na nju. Na ovaj način ljepak/silikon neće pobjeći sa ivice. Detalj presjeka ljepljene limenke možete vidjeti na slici ispod, a gotovi i zaljepljeni nizovi limenki su prikazani na slici do.

Pripremite šablon za slaganje limenki – prikazan na zadnjoj slici iznad. Možete iskoristiti dvije najobičnije ravne daske i spojiti ih ekserima. Šablon će obezbjediti oslonac tokom sušenja limenki kako bi se dobila ravna cijev – solarni tunel. Dodatno pričvrstite limenke za šablon pomoću gumica za tegle.

Slike iznad prikazuju procese spajanja i ljepljenja. Niz zaljepljenih konzervi formira solarnu cijev.

Kutije usisnog i izduvnog dijela se izrađuju od drveta ili 1 mm aluminijuma (slike ispod). Praznine na ivicama su popunjene sa ljepljivom trakom otpornom na toplotu ili silikonom. Poklopci kutija imaju izreze od 55 mm napravljene stacionarnom bušilicom. Izbušeni dijelovi se mogu vidjeti na slikama ispod. Prvi red konzervi je zaljepljen na poklopac usisne kutije, pogledajte kako izgleda kada su svi dijelovi sastavljeni i kolektor pripremljen za farbanje (zadnja slika).

Ljepak se veoma sporo suši. Neophodno je ostaviti ga da se suši najmanje 24 sata.

Solarni apsorber staje u kućište kolektora napravljeno od drveta (slika ispod). Poleđina kutije solarnog kolektora je od iverice. Da bi se konstrukcija dodatno učvrstila, možete napraviti i unutrašnje pregrade od letvica. Između pregrada postavite izolaciju – staklenu vunu ili stirodur. Sve ovo prekrijte tankom tablom iverice. Instaliran izolator možete videti na slici ispod. Obratite posebnu pažnju na izolaciju oko otvora za izlaz i ulaz vazduha u solarni kolektor.

Izvršena je priprema, zaštita i farbanje drveta od koga je kutija sastavljena. Također su postavljene i ušice na sva četiri ugla da bi se solarni kolektor mogao pričvrstiti na zid (slika ispod) pomoću 10 mm šarafa (slika ispod). Prazan okvir je postavljen na zid kako bi se precizno odredilo mjesto gdje treba štemovanjem probiti zid i postaviti cijevi za dovod/odvod vazduha.

Na kraju je solarni apsorber ofarban crnom bojom i postavljen u kućište. Kućište je prekriveno pleksiglasom koji smo pričvrstili za okvir i temeljno zalili silikonom. Polikarbonat/pleksiglas je blago konveksan u cilju dobijanja veće čvrstoće. Instaliran solarni apsorber možete vidjeti bez pleksiglasa na slici ispod. Kompletan solarni kolektor je prikazan također na slikama ispod.

Važna napomena: Ovakav solarni sistem ne može da akumulira toplotnu energiju koju proizvede. Kada je sunčano, solarni kolektor proizvodi toplotu, ali je neophodno da se ona odmah upotrijebi za grijanje vazduha unutar stambenog prostora. Ukoliko nema sunca potrebno je prekinuti dovod vazduha u solarni kolektor, jer bi u suprotnom prostorija počela da se hladi. Ovo se može riješiti na jednostavan način – ugradnjom bezpovratnog ventila čime ćete svesti gubitke toplote na minimum.

Diferencijalni termostat kontroliše uključivanje i isključivanje ventilatora. Ovakav termostat možete kupiti u bolje opremljenim prodavnicama elektronskih komponenti. Uređaj ima dva senzora. Jedan postavljen unutar gornjeg otvora za topao vazduh, drugi unutar donjeg otvora za dovod hladnog vazduha u solarni kolektor. Ukoliko pažljivo podesite granične temperature, solarni kolektor može da proizvede u proseku oko 1-2kW energije za grijjanje. Ovo u principu najviše zavisi od toga koliko je sunčan dan.

Tim ljudi koji je napravio ovaj solarni kolektor su njegovu generalnu probu obavili u dvorištu prije instalacije sistema na kuću. Bio je sunčan zimski dan, bez oblaka. Kao ventilator su koristili mali kuler izvađen iz neispravnog napajanja za računar. Nakon 10 minuta na suncu iz solarnog kolektora je izlazio vreo vazduh temperature 70°C. Rezultati testa su ih podstakli da što prije montiraju solarni kolektor na kuću.

Nakon završene montaže kolektora na zid kuće, pri spoljašnjoj temperaturi od -3°C iz solarnog kolektora je izlazilo 3m³/min (3 kubika u minuti) zagrijanog vazduha. U kućnoj varijanti je korišćen ventilator veće snage od onog sa kojim su vršili probu. Temperatura zagrijanog vazduha je išla čak i do +72°C. Temperatura je mjerena digitalnim termometrom. Za kalkulaciju grijne snage kolektora uzeli su protok vazduha, kao i prosječnu temperaturu vazduha na izlazu iz uređaja. Proračunata snaga koju je odavao solarni kolektor je bila približno 1950W (vati) što je skoro 3KS (3 konjske snage). Testiranje je moguće izvršiti na utičnici sa multimetrima tipa Handheld Digital Multimeter GW Instek GDM-357.

S obzirom da su rezultati prilično zadovoljavajući, samogradnja ovakvih kolektora se definitvno isplati. Solarni paneli se tokom grijne sezone mogu koristiti za dogrijavanje prostora u kome boravite, a na vama je da izračunate i shvatite koliku uštedu možete postići.

U tabeli možete vidjeti sav potreban materijal i cijene u dinarima i eurima:

Izvor: ekokuce.com