Svježe povrće tokom cijele godine za samo nekoliko sati

Ovaj plastenik je širok oko 3,3 metara i dugačak blizu 5, a najviša tačka luka doseže do 2,3 metara. Naravno, Dejvid kaže da svako može da prilagodi dimenzije svojim potrebama, ali da je za manje plastenike namjenjene skromnim kućnim potrebama dovoljna širina između 3 i 3,5 metra.

Po njegovoj kalkulaciji, ova širina može da obuhvati 2 reda sadnica i vrlo široku stazu između njih, dovoljnu da može da prođe kosilica za travu.

[umetnime]

Svoje iskustvo Dejvid je izložio na sajtu posvećenom baštovanstvu pod nazivom “Dorgarden”, na kojem se mogu naći i drugi savjeti u vezi s baštovanstvom.

Kako Dejvid napominje, treba biti oprezan sa promjenama dimenzija. Naime, svaka promjena u razmjeri može da bude rizična jer luk treba da bude takav da se na krovu ne zadržava eventualni snijeg i da kiša može lako da se sliva. Takođe, nije dobro ni da se kosi zidovi spuštaju do zemlje pod suviše oštrim uglom – zbog male visine nećete moći ni da koristite zemljište uz zid.

Dejvid je započeo konstrukcijom prednjeg  i zadnjeg zida i to u svojoj garaži – na podu je obilježio razmjere i savio poluobruče od plastičnih cijevi (slika 1).

Krajevi savijene cijevi pričvršćuju se za drvenu letvu pomoću šrafova (slika 2).

Dok je konstrukcija na podu, obilježite veličinu vrata koja vama odgovara i dodajte adekvatne letve da formirate ram (slika 3).

Učvrstite uglove pomoću ljepila, a cijev dodatno pričvrstite šrafovima. Dejvid je upotrijebio i plastične obujmice (slika 4) ali vi možete da se poslužite i žicom.

Ovakav sistem daje relativno laku ali dovoljno otpornu konstrukciju. Važno je da uz ivice obruča bude dovoljno drvenih elemenata uz koje ćete moći da pričvrstite plastičnu foliju (slika 5).

Plastičnu foliju zategnite preko cijevi, presavijte do unutrašnjeg dijela rama i pričvrstite heftalicom (slika 6).

Pažljivo odsjecite višak folije (slika 7).

Isjecite foliju na mjestu gdje će biti vrata, ostavite desetak centimetara za prevrtanje folije preko letvi (slika 8).

Prevrnite višak folije preko letvi i pričvrstite heftalicom (slika 9).

Obilježite lokaciju za prednji ram na tlu i postavite metalne stubove (slika 10).

Dejvid je iskoristio neke preostale stubove od prethodnog projekta – pošto je građevinar, ima dosta materijala koji može da reciklira. Za stubove je pričvrstio ram za prednji dio staklenika – onaj sa vratima, koristeći neobične, ogromne plastične obujmice (ali preporučuje i upotrebu jače nerđajuće žice) – slika 11.

Na isti način je postavljen i zadnji dio plastenika a onda je između prednjeg i zadnjeg rama zategnut građevinski konac kako bi se obilježila mjesta za “rebra” plastenika (slika 12).

Za ankere “rebara” upotrjebite gvozdene šipke, a razmak može biti oko 0,8 m (slika 13).

Sada vam za instaliranje PVC cijevi za “rebra” treba dva minuta – isječene djelove samo navucite na ankere od šipki (slika 14).

Pošto u Dejvidovom kraju često padaju obilne kiše, odlučio je da plastenik učvrsti i dužnim lajsnama (slika 15).

Sa strane je dodao i dužne letve (slika 16).

Isjekao je plastičnu foliju za “tijelo” plastenika i pripremio dugačke letve koje će je pridržavati po ivicama (slika 17).

Plastiku je pričvrstio za letve a onda je bilo dovoljno samo da prebaci tako napravljenu rolnu preko konstrukcije (slika 18). Letve je podvukao pod konstrukciju prednjeg i zadnjeg rama i pričvrstio ih.

Kako Dejvid kaže, čitav ovaj opis ostavlja utisak da je u pitanju veliki posao, ali potrošio je zapravo mnogo manje vremena nego što se to čini.

Lisa.rs/domaćin.ba/Maid Đelilović