Crnoplodna aronija je porijeklom sa istoka Sjeverne Amerike. Zbog činjenice da podnosi vrlo niske temperature u Europu je prvo naseljena u hladne krajeve tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Odakle i potiče i naš sinonim sibirska borovnica gdje se u početku uzgoj aronije praktikovao kao ukrasni grm u parkovima.
Pažnju savremene nauke ova biljka je privukla zbog boje svojih tamno ljubičastih, gotovo crnih bobica koja je rezultat visokog udjela polifenola, pogotovo antocijana, prirodnog antioksidansa.
Prema mjernim standarima snage antioksidansa „oxygen radical absorbance capacity“ ili ORAC, plodovi aronije imaju najveći kapacitet među voćem istraživanim do danas.
Zanimljivo je spomenuti i da je aronija primjenjivana i nakon nesreće u Černobilu i to za smanjenje tegoba bolesnika izloženih radioaktivnom zračenju.
Pored visokog sadržaja biljnih fenola koji su zaslužni za široki raspon potencijalnih medicinskih i terapeutskih učinaka, plod ovog voća ima niske udjele kalorija i masti, visok sadržaj vitamina, minerala i prehrambenih vlakana.
Ekološki uvjeti za uzgoj aronije
Aronija je izuzetno otporna i prilagodljiva biljka, tako da može uspijevati u vrlo različitim klimatskim područjima te na tlima koja nisu pogodna za uzgoj drugih voćnih vrsta. Najpogodniji tereni za uzgoj aronije su sa većom vlažnosti zemljišta i vazduha, koji imaju blago kiselu reakciju pH 5,5 – 6,0. Optimalna količina padavina je 500 – 600 mm godišnje. Dobro uspijeva čak i na staništima sa visokim nivoom podzemnih voda, gdje druge vrste voća ne uspijevaju. Pri sadnji treba izbjegavati ekstremno suha pjeskovita zemljišta, te zbijena vlažna zemljišta. Mraz gotovo da ne škodi cvijetu i samoj biljci.
Priprema tla i sadnja
Prije sadnje treba pripremiti tlo: obaviti meliorativnu gnojidbu stajskim i mineralnim gnojivima s povišenim sadržajem fosfora i kalija, ovisno o analizi tla te duboko izorati tlo na dubinu 30 – 40 cm. Orijentaciona gnojidba je: 20 – 30 t/hektar stajnjaka; 200 – 300 kg/hektar fosfora; 100 – 200 kg hektar kalija.
Na tržištu se mogu naći kontejnirane sadnice i sadnice golog korijena. Kontejnirane sadnice mogu se saditi cijele godine, iako ih je preporučljivo saditi u terminima kad se sade i one golog korijena, u jesen kada prestane vegetacija ili u rano proljeće.
Sadnja se obavlja klasično kao i kod ostalog bobičastog voća: na dno sadne jame (dubine 20 cm i promjera 30 cm) staviti sloj rahle zemlje, na nju postaviti korijen. Korijen zatrpati rahlom i vlažnom zemljom i dobro nagaziti kako bi se istisnuo zrak i uspostavio kontakt između korijena i tla. Ovisno od predviđenog načina ubiranja, razmak biljaka unutar reda kod ručnog ubiranja treba biti 1,5 – 2 metra, čime se osigurava pristup odraslom grmu sa svih strana. U uvjetima mašinskog ubiranja ploda, preporuka je uzgoj u špaliru, s razmakom između biljaka od 0,6-1,2 metra.
Uobičajeni međuredni razmak iznosi 3 metra.
Najzastupljenija sorta za plantažni uzgoj u Bosni i Hercegovini je Nero.
Prihrana i održavanje tla za uzgoj aronije
Ako je izvršena meliorativna gnojidba prije sadnje, prve i druge godine potrebno je dodati samo azotna gnojiva ( 20-30 grama čistog azota po biljci). Narednih godina prihranu od 80 – 100 kg N/ha treba dodati u dva navrata, dvije trećine azota prije kretanja vegetacije u proljeće, a preostalu trećinu nakon cvatnje. Fosfor i kalij potrebno je dodati u jesen ili rano proljeće prilikom obrade
pojasa oko grma ( 30 – 60 kg/ha P2O5 i 100-120 kg K20 ).
U organskom uzgoju dopuštena je gnojidba sa stajskim gnojivom, kompostom ili gotovim organskim gnojivima kao npr. Plantella ili Valentin. Dozirati prema uputi proizvođača.
U prve tri godine da bi ostvarili preduslove za redovan prinos, potrebno je izvršiti međurednu plitku obrada tla, a zatim je moguće zatravljivanje međurednog prostora travnim smjesama koje se koriste u voćarstvu. Navodnjavanje je obavezno obzirom da Aronija ne podnosi sušu.
Rezidba
Formiranje grma se obavlja tako da se odmah poslije sadnje pa do stupanja u rod svake godine ostavljaju 4-6 izdanaka. Pravilno formiran grm treba da ima oko 20 izdanaka s dobro razvijenim bočnim granama, koje su obrasle rodnim grančicama. Rezidba za rod vrši se od pete godine, najstariji izdanci se vade do osnove i mjenjaju bujnim jednogodišnjim izdancima. Na taj način se osigurava stabilan prinos. Ako se prakticira i rezidba radi pomlađivanja, životni vijek aronije može biti i do 30 godina.
Berba i prinos
Plodovi aronije dozrijevaju u avgustu. Optimalno vrijeme berbe je kada pokožica ploda dobije crnu i sjajnu boju, ukoliko nisu zreli kad se beru jako su oporog su okusa. Berba može biti ručna ili mehanizovana.
Ako zreli plodovi ostanu na biljci, oni neće otpasti ili promjeniti kvalitet, stoga se branje plodova može produžiti i do 20 dana. Pri pravilnom skladištenju plod se može očuvati 3-4 mjeseca na temperaturi od 2°C do 3°C i vlazi 80-85%.
Prinos se kreće od 0,3 do 0,5 kg/biljci ploda u trećoj godini uzgoja. Od 5. do 7. godine prinos je 8 do 10 kg/biljci, a od 9. do 10. godine i dalje, ako je zasad u dobrom stanju mogući su prinosi od 15 kg/biljci.
Zaštita od bolesti i štetočina
Obzirom da je ova kultura nova za naše podneblje tako i na plantažama aronije još nije zaprijetila ozbiljnija bolest ili štetočine. Zbog toga ne zahtjeva primjenu zaštitnim hemijskim sredstvima tako da ovakvim načinom uzgajanja aronija se može smatrati u potpunosti ekološkim proizvodom.
Upotreba
Cijeđenjem svježeg ploda može se dobiti i do 80% soka tamnocrvene boje ako se plodovi prije cijeđenja smrznu neko vrijeme na -5°C. Sok aronije je izuzetno cijenjen u prehrambenoj, prerađivačkoj i farmaceutskoj industriji. U prehrambenoj industriji koristi se za dobivanje džema, želea, sirupa, bistrih sokova, prirodnih boja, likera. Pri čuvanju na niskim temperaturama smanjuje se količina tanina, a povećava količina šećera pa plodovi postaju ukusniji. Cijena kilograma sviježeg ploda je i do 15 eura, a litra soka i dvostruko više.
Sanin Sušić dipl. ing. polj.
dopisnik domacin.ba portala
Još zanimljivih savjeta pronađite klikom ovdje.
Preporučujemo i www.posjeti.ba
0 Comments