Kakva je tradicionalna kuhinja Bosne i Hercegovine?
Poznato je da je bosanskohercegovačka kuhinja zbog položaja i istorije slična turskoj, grčkoj i kuhinjama Centralne Evrope (mađarska, austrijska i njemačka prvenstveno).
Tradicionalna kuhinja kroz istoriju
Ako je suditi po zapisima putopisaca koji su prolazili teritorijom današnje Bosne i Hercegovine, jelovnici ili zijafeti su sastojali od 12 do 24 jela, kako slana tako i slatka. Ovo nam pokazuje da se kod nas uvijek dobro jelo i da je tradicionalna kuhinja uvijek bila na cijeni.
Istorija naše kuhinje seže do antičkog doba, klasičnog Rima i Vizantije. Veliki uticaj su ostavili i prehrambeni običaju koji imaju korijene u islamu, pravoslavnoj, katoličkoj i jevrejskoj vjeri.
Zato je danas naša kuhinja kombinacija autohtonih jela, turskih, arapskih, austrougarskih i jevrejskih običaja. Ipak ona se u mnogim stvarima razlikuje od arapske, austrijske pa i turske kuhinje, upravo zbog kombinacije ovih kultura ali i zbog autohtonih jela koja se prenose sa koljena na koljeno.
U bosanskohercegovačkoj kuhinji se koristi mnogo začina ali u malim količinama što ju razlikuje u odnosu na, npr. srpsku kuhinju u kojoj se koriste ljuti začini.
Sastojci u tradicionalnim jelima
Tipični sastojci jela bosanske kuhinje su paradajz, krompir, luk, bijeli luk, paprika, krastavci, mrkva, kupus, gljive, špinat, tikvice i grah. Od začina najčešće se koristi mljevena paprika, biber, peršun, lovorov list i celer. Kao dodatak jelima u bosanskoj kuhinji često se koriste mlijeko, kajmak i pavlaka.
Jela se pripremaju uglavnom sa mesom, a obroci su obilni i ukusni. Od mesa se prave neka od najpopularnijih bosanskohercegovačkih jela, kao npr. bosanski lonac, ćevapi, begova čorba, pita burek, i grah. I u fast-food restoranima se takođe mogu pronaći ćevapi i pite koji se smatraju tradicionalnom hranom Bosne i Hercegovine.
Po čemu je prepoznatljiva tradicionalna kuhinja?
Osnovna karakteristika bosanske kuhinje je polagani način pripremanja jela, bez mnogo žurbe i taj spori način kuhanja danas je u bh. kuhinji u primjeni vijekovima. U bosanskoj kuhinji većina jela se kuha u vlastitom soku, uz dodatak mesnog fonda. Ono što jelima daje karakterističan i odličan ukus je fino usklađeni odnos između povrća, mesa i začina.
Prema riječima stručnjaka, bosanskohercegovačka kuhinja se ističe zbog vrlo male upotrebe zaprške od brašna i masnoće pa su zato jela laganija što ju približava francuskoj kuhinji.
Posebno su zanimljive meze sastavljene od suvog mesa, kobasica, kajmaka, sira, povrća, hljeba i drugih sastojaka. Meza ustvari predstavlja umijeće laganog uživanja u jelu uz razgovor i piće što se opet može povezati i sa načinom pripreme obroka.
Tradicionalna jela mogu biti autohtona ili samo tradicionalna.
U čemu je razlika, pitate se?
Vrlo jednostavno, autohtona hrana je hrana koja je nastala na nekom području. U ovom slučaju autohtona hrana bi bila ona koja je nastala na području Bosne i Hercegovine.
S druge strane, tradicionalna hrana ne mora biti autohtona. Nju na neko područje mogu donijeti drugi narodi. Tako je npr. burek naša tradicionalna hrana ali ne i autohtona jer ga su na područje Bosne i Hercegovine donijeli Turci za vrijeme osmanlijskih osvajanja.
Da bi neka hrana bila tradicionalna, smatra se da na nekom području treba da se konzumira najmanje 50 godina.
Večera glavni obrok
U tradicionalnoj bosanskoj kuhinji večera je glavni obrok i po obilnosti ima sličnosti sa francuskom večerom dok je ručak manje obilato jelo. Autentični objekti u kojima ima tradicionlana kuhinja i gde se služe tradicionalna ishrana su aščinice, ćevabdžinice i buregdžinice. U tradicionalnoj kuhinji koristi se i posebno suđe. Takvi su sač, peka, dagara, pršulja, lonac, tepsija itd.
Koja jela trebate probati?
Ćevap, pita ili burek, sogman dolma, ćimbur sa suvim mesom, aščikadumine sarmice, begova čorba, bamija, balkava, tufahija… su samo neka od slatkih i slanih jela koja morate probati, ukoliko već niste.
Tradicionalna kuhinja i autohtona jela
Od autohtonih jela ističe se pura, sir iz mijeha koji potiče iz Hercegovine, a po riječima nekih stručnjaka, autohtono jelo je i sarajevski ćevap koji su po posebnoj recepturi razvile sarajevske aščije. Prema toj originalnoj recepturi, uzima se samo juneće meo sa plećke koje se posoli i tek nakon 24 sata stajanja melje, oblikuje u ćevape i priprema.
Pronađite zanimljive handmade proizvode na našem shopu!
Više o turizmu pronađite na www.posjeti.ba
0 Comments