PRIČA O SARAJEVSKIM MOSTOVIMA

Šeher-ćehajina ćuprija i Latinska ćuprija su još jedini preostali mostovi u samom gradu, koji su izgrađeni u 15. stoljeću i čiji izvorni oblik je najviše sačuvan do danas.

[umetnime]

Šeher-ćehajina ćuprija datira iz 15. stoljeća i prvobitno je imao pet lukova i četiri masivna stupa. Kroz svoju povijest, ovaj most je nekoliko puta obnavljan i popravljan, čime mu je i prvobitni izgled donekle izmijenjen.

Latinska ćuprija također datira iz 15. stoljeća, a poznatiji je široj svjetskoj javnosti kao mjesto u čijoj neposrednoj blizini se dogodio čuveni sarajevski atentat. Izgradnju mosta je financirao Ali Ajni-beg davne 1565. godine.

Za Kamenu ćupriju ili Kozju ćupriju veže se narodna legenda o nastanku ovog mosta. Ona kaže kako je siromašni pastir čuvajući koze primijetio da se one neuobičajeno dugo zadržavaju oko nekog grmlja na rijeci. Kada je i sam malo bolje pogledao ispod tog grmlja je pronašao ćup pun zlatnika. Tim novcem je sebi platio školovanje, a nakon dosta godina, pošto je postao ugledan i bogat podanik Carevine, odlučio je da sagradi most na Miljacki, i to na istom onom mjestu gdje su mu koze ukazale na zlato. Ipak, danas se smatra da je ovaj most nastao prilikom velike akcije sređivanja putne mreže, i da je zadužbina Mehmed-paše Sokolovića (veliki vezir 1565-1579). U osmanlijsko doba Bosne Kozja ćuprija je bila mjesto, na kojem su se dočekivali carski namjesnici – veziri. Svakom novom veziru pravio bi se doček na mostu. Pred njega bi izašli svi viđeniji ljudi u Sarajevu, a skupio bi se i običan narod pošto je to bio jedan od značajnijih događaja. Spominje se još i to da bi u čast novog vezira neki od hrabrijih momaka skakali s ćuprije u Miljacku, a on bi ih darivao novcem (to skakanje predstavlja podvig za divljenje, jer Miljacka na tom mjestu i nema neku dubinu, a visina mosta je zaista velika).

U to doba nastaju još neki čuveni mostovi u Bosni i Hercegovini – Arslanagića most kod Trebinja, Stari most u Mostaru, i poznata Ćuprija na Drini u Višegradu.

Ovaj most na Miljacki je najinteresantniji arhitektonski jer graciozno spaja dvije obale Miljacke u jednom luku, a sa svoja dva oka od sedre u kamenu, ostavlja jak dojam na posmatrača. Dug je 42 m, a širok 4,75 m. Raspon svoda mu je 17,5 m. Zidan je od krečnjaka i sedre. Danas Kozja ćuprija predstavlja mjesto na koje Sarajlije mogu doći da se opuste i da uživaju u okolnoj prirodi.

Careva ćuprija ili Carev most je jedan od mostova preko Miljacke u Sarajevu.

Prvobitni most sagradio je plemić Isa-beg Isaković, malo niži od današnjeg (ispred ulaza u istoimenu džamiju – Carevu džamiju), u 15. vijeku, ali je srušen 1619. u poplavi. Hadži Husein-aga Haračić je sagradio kameni most sa tri stuba i četiri luka na istom mjestu, i radi oštećenja je rekonstruisan od strane Hadži Mustafe Bešlije 1792.

Za vrijeme Austro-Ugarske okupacije, most je srušen zbog lošeg stanja u kojem se nalazio, nakon čega je sagrađen novi po ugledu na prvobitni most. Most je sačuvao svoj izvorni naziv.

Čobanija most je jedan od mostova preko Miljacke u Sarajevu.

Prvobitno drveni most je sagradio čoban Hasan Vojvoda 1557. godine, a most je rekonstruisala Islamska vjerska zajednica za vrijeme šejha Kaimija, sarajevskog pjesnika. Stoga, ljudi ovaj most zovu i “šejhanija most” kao i “šejtanija most”.

Godine 1886. željezni most je sagrađen na mjestu starog ali zbog lošeg oslonca most je propao. Na njegovom mjestu je sagrađen novi 1888. godine.

[umetnime]

Drvenija most u Sarajevu je sagrađen za vrijeme Austro-ugarske vladavine 1898. godine da spaja obale rijeke Miljacke. U blizini mosta na lijevoj obali se nalazila Vojna komanda i Prva gimnazija na desnoj. Kako je most često plavila nabujala Miljacka, ‘80.tih godina je drvena konstrukcija mosta zamjenjena betonskom, a drvena ograda je sačuvana. Most je obnovljen nakon rata 1995. godine. Sam most je mjesto gdje počinju ljubavi sarajevskih gimnazijalaca, jer se most nalazi između Prve gimnazije, Škole primjenjenih umjetnosti i Akademije scenskih umjetnosti, na jednoj i Privredne škole i Pedagoške akademije, na drugoj strani. Osim ove Drvenije u Sarajevu su za vrijeme Osmanskog carstva i drugi mostova nosili naziv Drvenija. To su:

Drvenija most na Bentbaši, koji je služio za vađenje doplavljenog drveta i građe u Sarajevo,Hadži-Bešlijina drvenija, između Šeherćehajine i Careve ćuprije i drugi drveni mostovi na Miljacki i na njenim pritokama.