Znamenitosti Foče su mnogobrojen. Foča je grad koji se nalazi u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine (BiH) i dio je entiteta Republika Srpska. Smještena na raskršću puteva Sjever-Jug, Istok-Zapad i sa ostalim dijelovima BiH povezana je magistralnim putevima M20 (Gacko-Foča-Ustiprača) i M18 (Sarajevo-Foča-Nikšić).
Istočna i južna granica Opštine predstavljaju ujedno i granicu sa Crnom Gorom (Plužine i Pljevlja), na sjeveroistoku se graniči sa opštinom Čajniče, na sjeveru sa Federacijom BiH (Ustikolina i Goražde), na zapadu sa opštinom Kalinovik i na jugozapadu sa opštinom Gacko.
Položaj Foče je takav da je to prirodno naselje preko koga se povezuju sjeverni dijelovi zemlje sa jugom i istočni sa zapadom. Takva karakteristika pravca kretanja imala je odraz na razvoj magistralnih puteva. Foča je sa širim područjem vezana, magistralnim putevima: Sarajevo, Podgorica, Dubrovnik, Beograd. Zbog značaja navedenih putnih pravaca ova opština ima povoljan geoprometni položaj, što pozitivno utiče i na razvoj turističke djelatnosti.
Najbliži aerodromi su Sarajevo 75km, Mostar 140km, Podgorica 163km.
Foča je danas prostorno jedna od najvećih opština u RS i BIH. U bivšoj SFRJ je bila na četvrtom mjestu. Ukupna površina Opštine je 1115 km2, od toga 71% je pokriveno šumom. Ispresjecana je tokovima 17 rijeka i riječica, kao i sa 8 glacijalnih jezera (na planini Zelengora).
Foča se nalazi na nadmorskoj visini između 400 m (kanjonske doline, riječne kotline i polja) do 2.386 m (planinski vrh Maglića).
Foča danas broji oko 20000 stanovnika.
Na podrucju opstine je uglavnom zastupljena planinska klima, dok u samoj dolini rijeke Drine vlada umjereno kontinentalna klima. Prosječna godišnja temperatura iznosi 10°C, a godišnje se izluči oko 900 mm padavina i to uglavnom u kasnu jesen i rano proljeće sto je karakteristika Sredozemnog režima padavina. Predplaninska klima obuhvata gornji tok rijeke Drine i doline rijeka koje se ulijevaju u Drinu (Bistrica, Sutjeska, Ćehotina).
Na području Opštine postoje 17 rijeka i rječica u dužini od 250 km. Najpoznatije su: Drina, Tara, Ćehotina, Sutjeska i Bistrica.
Sve planine koje se nalaze na području opštine Foča pripadaju dinarskom planinskom sistemu i spadaju u znamenitosti Foče,a čak preko 70 procenata njene ukupne teritorije ima visinu preko 750 metara.
Znamenitosti Foče su i planine, a najpoznatije planine su: Maglić, Volujak, Vučevo, Ljubišnja i Zelengora (sa svojim 8 jezera ledničko glacijalnog porijekla). NP“Sutjeska“ se nalazi na području opštine Foča i on je član Evropske federacije parkova EUROPARC. Sa svojim sadržajem (biljni i životinjski svijet, planine, jezera i ekosistem) predstavlja najbogatiji turistički potencijal u BIH.
Rijeke
Na području Foče nalazi se 17 rijeka i rječica koje svojim kanjonima,bistrinom i brzinom vode privlače brojne posjetioce, kako izletnike i ljubitelje raftinga,kanjoninga ,kajakaštva ,tako i sportske ribolovce , rekreativce i ostale ljubitelje prirode.
Planine
Područje fočanske opštine krase visoki planinski masivi koji pripadaju planinskom vijencu Dinarida: Maglić, Zelengora, Vučevo, Volujak, Bioč, Ljubišnja. Pravi su izazov za planinare, alpiniste, rekreativce i sve ljubitelje prirode.
MAGLIĆ
Planina se nalazi oko 20 km jugozapadno od Foče na granici BiH i CG. Maglić je sa svojih 2 386 m najviši vrh u BiH. Oivičen je sa sjevera Vučevom, sa zapada Sutjeskom, sa istoka Pivom i Mratinjem, a sa juga Biočom.
Zbog svojih strmih visova ova planina je oduvijek bila izazov za profesionalne planinare, sportiste i avanturiste.
Obrastao je bukovom i crnogoričnom šumom, a podnožje planine i sve padine su bogate vodom, od kojih je najizdašniji Carev do, koji nikada ne presušuje (na 2000 mnv, što je rijetkost na ovim visinama). Na samom vrhu Maglića je i granica između RS-BiH i CG, gdje se nalazi Trnovačko jezero, najljepše glečersko jezero na ovom području. Najomiljenije mjesto za okupljanje planinara je upravo na Jezeru, posebno u dane Vidovdanskog uspona na Maglić. To je jedna od najvrednijih znamenitosti Foče
VUČEVO
Vučevo je prostrana planinska visoravan, okružena sa tri strane kanjonima Sutjeske, Drine i Pive, a sa četvrte visokim masivom Maglića.
Najveći vrh Vučeva je Planinica sa svojih 1 876 m.
Bogato je šumama, livadama i pašnjacima i zbog toga vjekovno je stećište stočara u ljetnjim mjesecima, kada ožive katuni.
VOLUJAK
Volujak je planina koja se nadovezuje na Maglić i ima niz vrhova preko 2 000 mnv. (najveći je Vlasulja 2 337 m). Na sjeverozapadu graniči kanjonom Sujtjeske, čije litice ujedno razdvajaju Volujak od Zelengore.
Volujak pripada nizu visokih kamenih gromada, u narodu poznatih kao površi.
Podnožje planine obraslo je mješovitom šumom (bukva, četinari), kao i pašnjacima, a vrhovi su prošarani bijelim cirkovima.
Spada u znamenitosti Foče koje su veoma je atraktivne za planinare.
ZELENGORA
Zelengora (sa najvećim vrhom Bregoč od 2 014 mnv) je planinsko područje koje se nalazi na jugoistočnom dijelu RS i sastavni je dio NP “Sutjeska”.
Za mnoge najljepša je planina ovih prostora. Prostrana je, nepregledna, bogata šumom, zelenim pašnjacima i vodenim površinama. Iako na njoj postoje brojni vrhovi (Vilinjak, Uglješin vrh i dr.), Zelengora je ujedno i pitoma i blaga planina. Sušta suprotnost Magliću i Volujaku.
Posebnu draž Zelengori daju njene ”gorske oci” – bistra glacijalna jezera, smještena u samim podnožjima njenih vrhova: Gornje i Donje bare, Orlovačko, Kotlaničko, Štirinsko, Borilovačko, Crno i Bijelo jezero.
Na Zelengori je, takođe, dragocjen i bogat fond divljači i rijetkih biljnih vrsta, od kojih su brojne endemske.
Navedene karakteristike upućuju da ova planina predstavlja izvanredno mjesto za šetanje i planinarenje, ali I lov.
Na ovoj znamenitosti Foče se nalazi i nekoliko renoviranih planinskih domova, a svake godine u prvoj sedmici avgusta održava se manifestacija “Jezera Zelengore” u cilju promocije planine i njenih ljepota.
LELIJA,LJUBIŠNJA I BIOČ
Planinski dijelovi masiva Lelije, Ljubišnje i Bioča imaju nadmorsku visinu peko 2 000 m i spadaju u grupu visokih planina. Najviši vrh je Dernečište sa 2 238 mnv.
Zajednička karakteristika im je da imaju dosta prelijepih vidikovaca, presječene su kanjonskim dolinama i imaju bujnu vegetaciju.
Na čitavom ovom području nalazi se raznovrsna divljač što čini prirodu jos ljepšom i turistički atraktivnijom.
Jezera
Sedam glečerskih jezera koja su, zbog izuzetne ljepote i glacijalnog porijekla dobila naziv “gorske oči ” krase jednu od najlješpih planina dinarskog sistema –Zelengoru. To su : Orlovačko,Štirinsko, Kotlaničko,Donje i Gornje bare,Crno i Bijelo jezero.Borilovačko je jedino vještačko jezero na Zelengori.
Štirinsko jezero
Ovo jezero je najveće na Zelengori i nalazi se na najvišoj nadmorskoj visini. Jezero je vrlo plitko. Leži u karstnoj uvali na nadmorskoj visini od 1.677m. Dužina jezera je oko 600 m, širina 350 m, sa najvećom dubinom oko 1,8 m. Obale jezera su blagog nagiba obrasle širokim pojasom vodene trave u kojoj se legu divlje patke.Nema ribe jer voda je plitka pa zimi zaledi, te ribe ne mogu opstati.Do jezera se dolazi pješice, a put traje oko 2 sata od Orlovačkog jezera prepoznatljive znamenitosti Foče.
Kotlaničko jezero
Nalazi se na nadmorskoj visini od 1.514m, opkoljeno sivim kamenim grebanima, na udaljenosti od oko 4 km južno od Štirinskog jezera. Dužina jezera je oko 300 m, a širina od 80m do 120m.U južnom dijelu jezera ispod stijena kod velikog kamena uvire tekuća voda u karstnu jamu i javlja se u vidu izvora oko 5 km južnije u mjestu Pridvorica. Jezero je kruškastog oblika, a najveća dubina je blizu 7 m.
Kotlaničko je svojesvrstan prirodni fenomen, okolo postoje više izvora kojima se jezero dopunjuje kao i izvori na dnu jezera koji služe i za odtok i pritok vode. Bogato je ribom.Kotlaničko jezero nalazi se na sat i po hoda od Orlovačkog jezera (do koga se može stići automobilom).Do Kotlaničkog i Štirinskog jezera se stiže za nekih sat i po do dva sata hoda od Jugovog jezera, koje je pristupačno automobilu.
Donje Bare
Jezero Donje bare nalazi se na oko 1 sat i 15-ak minuta vožnje od Tjentišta. (19 km makadamskog puta) na nadmorskoj visini od 1500 m. Dugo je 200 m (250), a široko 140 m (120) sa najvećom dubinom preko 4 m..Na Donjim Barama se nalazi i mala lovačka kuća, koju je moguće u dogovoru sa upravom parka iznajmiti za noćenje. Predstavlja jednu od prirodnih znamenitosti Foče.
Gornje Bare
Do Gornih bara stiže se pješice za tridesetak minuta pravcem sjeverozapad od jezera Donje bare. Smješteno je na nadmorskoj visini od 1.550m. Dugačko je oko 15o metara, široko oko 80 m, a najveća dubina oko 2 m.U njemu nema ribe.
Crno jezero
Nalazi se na nadmorskoj visini od 1450 m. Kotlina jezera je jajolikog oblika, dužine 80-90 m, sa dubinom od 1 do 1,5 m. Bogato je potočnom pastrmkom. Crni humus pokriva obalu i dno jezera te je otuda i jezero dobilo ime. Dužina 170,širina 80,dubina 3 m.Do jezera se stiže tako što se na 15 km od magistralnog puta Foča-Tjentište skrene prema Vrbnici, pa ide do Repuhova dola (21 km), odakle se pješači do jezera tridesetak minuta.
Bijelo jezero
Bjelo jezero se nalazi na nadmorskoj visini od 1417m i stiže se za 10 minuta hoda od Crnog jezera. Površina jezera je 0,72 ha, a dubina do 3m. Nema ribe jer se voda ledi zimi. U sredini jezera postoji bijela stijena (kamen) pa je po njoj i jezero dobilo ime.
Orlovačko jezero
Nalazi se na 1500 m. Dužina jezera je oko 250 m, širina oko 120m, a najveća dubina je oko 4 m. Dva sata hoda od ovog jezera se nalazi i najveći vrh Zelengore, Bregoč (2014m) odakle se pruža izvanredan pogledStiže se automobilom,magistrlnim putem Tjentište-Gacko do Čemerna (26 km) odakle se skreće ka jezeru (22 km). Ljeti je veoma prijatno za kupanje. Jezerska obala je blago nagnuta, a dno i obala obrasli su vodenim biljkama.
Borilovačko jezero
Nalazi se na 1450 m nadmorske visine i jedino je vještačko jezero na Zelengori. Okruženo je vrhovima Kalelija i Stog. Dugo je oko 250m i široko oko 100m. Jezero se svake godine poribljava kalifornijskom pastrmkom. Udaljeno je od Čemerna 24 km i do jezera vodi makadamski put.
Trnovačko jezero
Teritorijalno pripada Crnoj Gori, ali je smješteno uz samu granicu uže zone Nacionalnog Parka “Sutjeska” u podnožju jugozapadnih padina Maglića, Volujaka i Bioča. Okruženo je visokim planinskim vrhovima: Vlasulje (2337m), Carev Do (2200m), Vrste (2301m) i Maglić (2386m).
Jezero je dugo preko 700m, širine 400m, na nadmorskoj visini od 1.517m. Do ovog jezera se stiže od Tjentišta preko Dragoš sedla na Prijevor (19 km), odakle se ide oko 1 sat pješice preko Suhe jezerine. Takođe, može se stići i od Suhe, Suškim potokom za 4 sata hoda.
Nakon što smo upoznali Foču kroz prirodne ljepote, nastavljamo o historijskim znamenitostima ovog grada, koje morate da posjetite.
Sahat kula
Najstarije kazivanje o postojanju sata u Bosni i Hercegovini vezan je za Foču. Na sred Foče, u Prijekoj čaršiji, izgradjena je Sat-kula, kao mjerač vremena i prolaznosti. Zadužbina je Mehmed-paše Kukavice, koji je rodom iz Foče. U knjigama je zabilježeno da je sagradjena 1758.god u znak odanosti i zahvalnosti narodu odakle potiče.
Danas je sat-kula simbol grada. Dubrovačka kneževina je poklonila trgovačkom centru u Foči prvi satni mehanizam još septembra 1493. godine i taj se satni mehanizam čuvao da bi po izgradnji Sat-kule bio ugrađen u njoj kao mjerač vremena i prolaznosti. Sat – kula sagrađena je od nežbukanog kamena u obliku četvrtaste prizme, visoka je 20 metara i poktivena šatorskim krovom.
Osnova joj je četverougaona dimenzija 310 x 320 centimetara. U kulu se ulazi na metalna vrata visoka devedeset centimetara, a do satnog mehanizma vode drvene stepenice. Satovi su smješteni ispod samog krova kule i okrenuti su na četiri strane. Sat se svako pola sata oglašavao jednim udarcem gonga, dok je pune sate označavao odgovarajućim brojem udara gonga.
Sedamdesetih godina prošlog vijeka sat je prestao sa radom. U jednoj projektnoj ideji stoji da se isti sat popravi i obnovi Sat-kula kako bi nastavio sa radom, na radost mještana i posjetilaca Foče.
Stari gradovi i utvrđenja
Za vrijeme Hercega Šćepana Kosače, na ovim prostorima su postojala utvrdjenja koja su imala višestruku namjenu i funkciju. Za mirna vremena ti gradovi-utvrdjenja su služili za odmor vlasteli, a u nemirna vremena bi imali fortifikacijsku funkciju, kao i kontrolu kretanja karavana i prolaznika. Svi ovi gradovi-utvrdjenja (Soko-Piva-Tara, Vratar-Sutjeska, Todjevac-Hrčavka, Kosman-Sutjeska) bili su na karavanskom putu Dubrovnik-Niš-Carigrad. Ponekad bi imali i funkciju carina.
Uglavnom, ti gradovi su bili izgradjivani visoko u stijenama da bi bili nepristupačni. Do njih se dolazilo uskim stazama samo za jednu osobu i te su se staze zvale nogostup. Samo na takav način gradovi su se mogli odbraniti od raznih vojski. Nije rijedak slučaj da bi se uspjeli odbraniti njh desetak od stotinjak vojnika, gadjajući ih kamenicama sa svojih položaja.
Na ulazima u utvrdjenja bi postojali badnjevi (nešto kao bubnjevi) u koje bi se udaralo jedanput kao znak da su karavani primjećeni i tada bi svi znali da karavani prolaze. Ukoliko bi se pojavili pljačkaši tada bi straža više puta udarala u badanj koji bi opominjao sve da su na vidiku neželjeni gosti. U istorijskom arhivu Dubrovnika su ucrtane i upisane mape karavanskog puta pod nazivom Via Drina i Via Bosna.Svi ovi gradovi su obilježeni kao mjesta prolaska na putu za Carigrad, kao imjesta u kojima su se karavani mogli odmarati.
Danas od ovih znamenitosti Foče su ostale samo ruševine, gomile ili tumuli.
Tri kilometra od naselja Miljevina, u selu Rataja, postoji zanimljiv spomenik srednjovjekovne sakralne arhitekture. Na proplanku pored pravoslavnog groblja nalazi se stijena visoka skoro sedam metara. Sa jedne strane u njoj je isklesano udubljenje. To je kockasta grobna komora isklesana u kamenu, okrenuta pravcem istok – zapad. U unutrašnjost vode vrata dimenzija 70 x 180 cm. Narodno predanje kaže da su u toj grobnici dugo vremena počivale mošti Svetog Arsenija Sremca i da su odatle prenijete u manastir Ždrebaonik kod Danilovgrada gdje i danas počivaju. Prilikom arheoloških istraživanja ustanovljeno je da je to manastirište koje potiče, najprije sa isposnicom, iz 4. vijeka, a manastirska crkva je podignuta kasnije ali svakako prije 9. vijeka (Čokić, 1889).
Manastir je od strane Turaka porušen u 16. ili 17. vijeku i u sklopu manastirskog zemljišta begovi Čengići (braća Ahmed-paša i Osman-paša), čuvena hercegovačka porodica, sagradili su kulu koja je služila za stanovanje, a njeni ostaci postoje i danas. Kula je, zapravo, bila kao zamak i služila je za stanovanje. U sklopu kule su bile i prostorije namjenjene i posluzi, kao i čuvarima. U središnjem djelu je bila visoka dvospratnica, opasana zidovima i visokom četverospratnicom, tvrdom kulom namjenjenom za osmatranje. Oko kula bi bilo imanje, sa obradivom zemljom. Kula je zidana klesanim kamenom, a obložena sedrom. Imala je četiri boja sa krovom od šindre na četiri vode. Kamen i sedra su doneseni sa rudokopa Nozdre.
Takva slična postoji i u Ustikolini u selu Odžak i pripadala je istoj porodici.
U selu Šadići nizvodno od Tjentišta rijekom Sutjeskom, sa desne strane su ostaci slične utvrde koja je pripadala imućnoj porodici Hasanbegovića, koja je opet bila u rodbnskoj vezi sa Čengoćima.
Vratar
Na ulasku u kanjon Sutjeske, sa južne strane, nekada je postojao grad Vratar. Naime i sa lijeve i sa desne strane rijeke Sutjeske postojala su utvrdjenja koja su služila kao kontrola prolazaka Karavana koji su se kretali od Dubrovnika ka Srednjoj Evropi, kao i na istok prema Carigradu.
Danas postoje samo mali ostaci utvrdjenja jer je prolaskom trase puta Foča –Gacko –Dubrovnik zatrpan veći dio utvrdjenja. Utvrdjenja sa lijeve i desne strane Sutjeske su bila povezana mostom koji je bio izradjen od kostrijeti i bio je širok za jedan nogostup, tek toliko da bi se pojedinačno moglo prelaziti. I danas postoje ostaci čatrnje poviše utvrdjenja iz koje su se snadbjevali vodom stražari.
Obzirom da je sami položaj utvrdjenja bio visoko uzdignut i na strmoj litici to im je takav položaj omogućavao da se odbrane od neželjnih prolaznika,pa se tako grupa od desetak stražara mogla odbraniti od stotinu i više vojnika.
Todjevac
Uz samu riječicu Hrčavku sa desne strane tri kilometra uzvodno od ušća u Sutjesku postoje ostaci starog grada Todjevca, znamenitosti Foče koji je ima istu funkciju kao i Vratar. Ruševine i ostaci Grada su vidljivi i danas i djeluju impozantno jer su „ukovani“ u stijenama kanjona Hrčavke. Todjevac je jedno od važnijih mjest (utvrdjenja) vlastelinskih porodica, gdje su provodili odmore, primali goste, pregovarali ili trgovali sa drugima.Tako u jednom, dubrovačkom, arhivskom spisu stoji da su taj Grad posjećivali dubrovčani i vlastela i trgovci.
Kako je u samom Gradu bio i konak sa restoranom to su s vremana na vrijeme svoje goste zabavljali dubrovački Leuti, svojom muzikom.U doba Sandalja Hranića kosače su bili uspostavljeni trgovački odnosi sa Dubrovnikom pa su Dubrovčani bili česti gosti u Gradu. Za uzvrat Dubrovčani su dozvolili Sandalju da sagradi kuću za odmor u Dubrovniku, a on bi često tamo, sa svojom porodicom, provodio odmor.
Kosman
Na ušću Sutjeske u Drinu, sa desne strane, a sa lijeve strane Drine, nalaze se gomole kao ostaci Hercegova grada. Svi ovi gradovi (utvrdjenja) služili su i kao utvrde i kao mjesta gdje su se odmarali tada vlastelinske porodice (Herceg Stjepan,Sandalj Hranić i drugi).
Dovište Dobre Vode
Lokalitet dovište „Dobra vode“ se nalazi u neposrednoj blizini rijeke Koline,između sela Kolun, Petkovići i Podkolun. Dobra voda, bujno rastinje daju mjestu posebnu draž.
Na ovom dovištu se nalazi Turbe Še´h Murata i njegova sina Še´h Saliha.
Posljednjih godina su se znamenitosti Foče (Turbe, kupatilo i česma) obnovili i uređen je pristupni put tako da se može doći i autom na samu lokaciju.
Svake godine prvog utorka po Đurđevu-danu okupljaju se vjernici Islamske religije kako bi proučili dovu. Ovu manifestaciju organizuje MIZ Foča.
Stari gradovi iz vremena Hercega Šćepana Kosače
Za vrijeme Hercega Šćepana Kosače, na ovim prostorima su postojala utvrdjenja koja su imala višestruku namjenu i funkciju. Za mirna vremena ti gradovi-utvrdjenja su služili za odmor vlasteli, a u nemirna vremena bi imali fortifikacijsku funkciju, kao i kontrolu kretanja karavana i prolaznika. Svi ovi gradovi-utvrdjenja (Soko-Piva-Tara, Vratar-Sutjeska, Todjevac-Hrčavka, Kosman-Sutjeska) bili su na karavanskom putu Dubrovnik-Niš-Carigrad. Ponekad bi imali i funkciju carina.
Uglavnom, ti gradovi su bili izgradjivani visoko u stijenama da bi bili nepristupačni. Do njih se dolazilo uskim stazama samo za jednu osobu i te su se staze zvale nogostup. Samo na takav način gradovi su se mogli odbraniti od raznih vojski. Nije rijedak slučaj da bi se uspjeli odbraniti njh desetak od stotinjak vojnika, gadjajući ih kamenicama sa svojih položaja.
Na ulazima u utvrdjenja bi postojali badnjevi (nešto kao bubnjevi) u koje bi se udaralo jedanput kao znak da su karavani primjećeni i tada bi svi znali da karavani prolaze. Ukoliko bi se pojavili pljačkaši tada bi straža više puta udarala u badanj koji bi opominjao sve da su na vidiku neželjeni gosti. U istorijskom arhivu Dubrovnika su ucrtane i upisane mape karavanskog puta pod nazivom Via Drina i Via Bosna.Svi ovi gradovi su obilježeni kao mjesta prolaska na putu za Carigrad, kao imjesta u kojima su se karavani mogli odmarati.
Danas od ovih znamenitosti Foče su ostale samo ruševine, gomile ili tumuli.
Manastir u selu Rataja je jedna od znamenitosti Foče
Tri kilometra od naselja Miljevina, u selu Rataja, postoji zanimljiv spomenik srednjovjekovne sakralne arhitekture. Na proplanku pored pravoslavnog groblja nalazi se stijena visoka skoro sedam metara. Sa jedne strane u njoj je isklesano udubljenje. To je kockasta grobna komora isklesana u kamenu, okrenuta pravcem istok – zapad. U unutrašnjost vode vrata dimenzija 70 x 180 cm. Narodno predanje kaže da su u toj grobnici dugo vremena počivale mošti Svetog Arsenija Sremca i da su odatle prenijete u manastir Ždrebaonik kod Danilovgrada gdje i danas počivaju. Prilikom arheoloških istraživanja ustanovljeno je da je to manastirište koje potiče, najprije sa isposnicom, iz 4. vijeka, a manastirska crkva je podignuta kasnije ali svakako prije 9. vijeka (Čokić, 1889).
Manastir je od strane Turaka porušen u 16. ili 17. vijeku i u sklopu manastirskog zemljišta begovi Čengići (braća Ahmed-paša i Osman-paša), čuvena hercegovačka porodica, sagradili su kulu koja je služila za stanovanje, a njeni ostaci postoje i danas. Kula je, zapravo, bila kao zamak i služila je za stanovanje. U sklopu kule su bile i prostorije namjenjene i posluzi, kao i čuvarima. U središnjem djelu je bila visoka dvospratnica, opasana zidovima i visokom četverospratnicom, tvrdom kulom namjenjenom za osmatranje. Oko kula bi bilo imanje, sa obradivom zemljom. Kula je zidana klesanim kamenom, a obložena sedrom. Imala je četiri boja sa krovom od šindre na četiri vode. Kamen i sedra su doneseni sa rudokopa Nozdre.
Takva slična postoji i u Ustikolini u selu Odžak i pripadala je istoj porodici.
U selu Šadići nizvodno od Tjentišta rijekom Sutjeskom, sa desne strane su ostaci slične utvrde koja je pripadala imućnoj porodici Hasanbegovića, koja je opet bila u rodbnskoj vezi sa Čengoćima.
Vratar
Na ulasku u kanjon Sutjeske, sa južne strane, nekada je postojao grad Vratar. Naime i sa lijeve i sa desne strane rijeke Sutjeske postojala su utvrdjenja koja su služila kao kontrola prolazaka Karavana koji su se kretali od Dubrovnika ka Srednjoj Evropi, kao i na istok prema Carigradu. Danas postoje samo mali ostaci utvrdjenja jer je prolaskom trase puta Foča –Gacko –Dubrovnik zatrpan veći dio utvrdjenja. Utvrdjenja sa lijeve i desne strane Sutjeske su bila povezana mostom koji je bio izradjen od kostrijeti i bio je širok za jedan nogostup, tek toliko da bi se pojedinačno moglo prelaziti. I danas postoje ostaci čatrnje poviše utvrdjenja iz koje su se snadbjevali vodom stražari. Obzirom da je sami položaj utvrdjenja bio visoko uzdignut i na strmoj litici to im je takav položaj omogućavao da se odbrane od neželjnih prolaznika,pa se tako grupa od desetak stražara mogla odbraniti od stotinu i više vojnika.
Todjevac
Uz samu riječicu Hrčavku sa desne strane tri kilometra uzvodno od ušća u Sutjesku postoje ostaci starog grada Todjevca koji je ima istu funkciju kao i Vratar. Ruševine i ostaci Grada su vidljivi i danas i djeluju impozantno jer su „ukovani“ u stijenama kanjona Hrčavke. Todjevac je jedno od važnijih mjest (utvrdjenja) vlastelinskih porodica, gdje su provodili odmore, primali goste, pregovarali ili trgovali sa drugima.Tako u jednom, dubrovačkom, arhivskom spisu stoji da su taj Grad posjećivali dubrovčani i vlastela i trgovci. Kako je u samom Gradu bio i konak sa restoranom to su s vremana na vrijeme svoje goste zabavljali dubrovački Leuti, svojom muzikom.U doba Sandalja Hranića kosače su bili uspostavljeni trgovački odnosi sa Dubrovnikom pa su Dubrovčani bili česti gosti u Gradu. Za uzvrat Dubrovčani su dozvolili Sandalju da sagradi kuću za odmor u Dubrovniku, a on bi često tamo, sa svojom porodicom, provodio odmor.
Kosman
Na ušću Sutjeske u Drinu, sa desne strane, a sa lijeve strane Drine, nalaze se gomole kao ostaci Hercegova grada jedne od mnogobrojnih znamenitosti Foče. Svi ovi gradovi (utvrdjenja) služili su i kao utvrde i kao mjesta gdje su se odmarali tada vlastelinske porodice (Herceg Stjepan,Sandalj Hranić i drugi).
Dovište Dobre Vode
Lokalitet dovište „Dobra vode“ se nalazi u neposrednoj blizini rijeke Koline,između sela Kolun, Petkovići i Podkolun. Dobra voda, bujno rastinje daju mjestu posebnu draž.
Na ovom dovištu se nalazi Turbe Še´h Murata i njegova sina Še´h Saliha.
Posljednjih godina su se Turbe, kupatilo i česma obnovili i uređen je pristupni put tako da se može doći i autom na samu lokaciju.
Svake godine prvog utorka po Đurđevu-danu okupljaju se vjernici Islamske religije kako bi proučili dovu. Ovu manifestaciju organizuje MIZ Foča.
Aladža džamija
Svakako, jedna od najljepših džamija je jedna od najprepoznatljivijih znamenitosti Foče koje su postojale, na žalost u posljednjem ratu srušena. Na radost vjernika islamske ispovjesti, kao i onih koji se u umjetnost razumiju i dive, na istom lokalitetu će se graditi ista onakva kakvu pamte svijedoci.
Kratka je istorija gradnje ove džamije. Prema narodnom predanju sagradjena je 1549.godine. Sagradio ju je izvjesni Hasan porijeklom iz ovih krajeva (selo Grdijevići).
Na ime Hasan se bio zaputio preko Srbije u Carigrad tražeći svoju sreću. Tamo bješe dobio uposlenje i imao je brzu i uspješnu karijeru. Dospio je čak i do službe kod sultana. Postao je moćan i bogat i dobio čin „nazira“ što od prilike znači prva povjerljiva ličnost sultana. Jednog dana zaželi da se vrati u svoj rodni kraj, u Foču. Na mjestu na kojem ga je majka sačekala i od radosti umrla, Hasan podiže džamiju kao spomenik svojoj majci i svome kraju. U slobodnijem prevodu ALADŽA znači šareno pa od tuda i nazv „šarena džamija“, jer je i bila ukrašena slikama.
Nakon tri godine po izgradnji džamije Hasan umrije, a na nadgrobnom spomeniku osta natpis na turskom jeziku: “S pomoću andjela ispio je gorki pehar, iz kojeg svako na ovome svijetu mora da okusi i preselio se iz bjede u kuću blaženstva i zadovoljstva: Bogom obdareni , blaženi Nazir Hasan, Sinanov sin, krajem mjeseca zilhidže 960.“
Znamenitosti Foče – Hram Uspenja Presvete Bogorodice
Godina 1936. pominje se kao godina početka gradnje crkve u Čelebićima. U toku gradnje je bilo nekoliko prekida, a najduži prekid je bio početak drugog svjetskog rata pa sve do 1958.god. Čajnička crkva 1959.god. poklanja ikonostas, a sarajevska zvono u znak pomoći narodu toga kraja. Radovi su trajali dvije godine 1958-1959, da bi se 1984.god nastavilo sa dogradnjom. Tada je uradjena nova fasada, promijenjen krov, poravnata porta, kao i uredjeni grobovi sedamnaest poubijanih mještana sa sveštenikom (u Šukovcu). Pored toga što je crkva posvećena Uspanju Presvet Bogorodice ona je kao spomen-crkva strijeljanim mještanima Čelebića. U istom groblju je do 2006.god. bio i grob sveštenika Momčila Grgurevića koji je izmješten u crkvu Sv.Nikole u Rijeci čelebićkoj. Zanimljivo je reći da je SPC kanonizovala Momčila Grgurevića u svešteno –mučenika
www.focaravajuce.org/Maid Đelilović/domacin.ba
0 Comments