Prvi dani Bajrama su dani kada post nije dozvoljen.
Bajramski ručak služi za proslavu praznika i pomirenje zavađenih. Na bajramskom ručku, česti gosti su i pripadnici drugih vjerskih zajednica jer se na taj način generacijama širio duh tolerancije.
Običaj je da stanovnici mjesta u kojem se nalazi džamija na bajramski ručak pozovu džematlije iz okolnih mjesta koji u njihovoj džamiji klanjaju bajram-namaz. Pozivaju se bliži i dalji rođaci, prijatelji i poznanici, tako da se niko od njih ne vraća svojim kućama gladan.
Običaj je da se svi članovi porodice sakupe kod roditelja na zajednički bajramski ručak. Na taj način se među muslimanima učvršćuju veze, paze rodbina i prijatelji. Bajramski ručak je obilan i po tradiciji se priprema nekoliko različitih jela tako da sadrži omiljeno jelo za svakog člana porodice.
Bosanska kuhinja mnogo duguje svojoj otomanskoj prošlosti, tako da su jela na bajramskoj trpezi najčešće specijaliteti sa turskim uticajem. Obično se spremaju tradicionalna jela iz islamskih zemalja: begova čorba, bosanski lonac, hadžijski ćevap, musaka, dolme, sarme, razne pite,…
Slastice su najčešće turskog porijekla i prelivene agdom: baklava, tufahije, ružice, halva.
Ručak obično počinje čorbom, slijedi bosanski lonac ili sarma,
zatim pite pa pečeno meso s povrćem te desert na kraju.
Prema zapisima putopisaca koji su kroz historiju prolazili našim prostorima, zijafeti su se obično sastojali od 12 do 24 jela (jemeka), a Fejzi-beg Kulenović bilježi 1899. godine da “pri svakoj svečanoj večeri ili ručku treba da bude 15 – 30 različitih jela.”
(radiosarajevo.ba)
0 Comments